Drjemuckali smo tijekom noćne vožnje da bismo u osunčani Split ušli pjevajući podravske pjesme. Termometar pokazuje 30°C. Ne damo se smesti. Hrabro koračamo Dioklecijanovim stopama.

             Slijedi ukrcavanje na trajekt gdje se družimo, pjevamo, fotografiramo. Nakon tri sata vožnje iskrcavamo se u Veloj Luci. Temperatura i iščekivanje još više rastu. Brodicom stižemo do našeg hotela moćnog imena Posejdon. Slijedi podjela ključeva,smještaj u sobe, upoznavanje prostora, plaže, kako doći do centra, kako se organizirati u sobama.

             Nakon večere tugujemo s našim nogometašima. Ipak je lopta okrugla.

             Drugi dan ispitujemo mogućnosti zabave, razgledavamo grad s vodičem koji prepoznaje naše interese. Ipak je sadašnjost važnija od prošlosti.

              Eto nas i na plaži. Kojeg li osvježenja!

              Trećeg dana vozimo se duž otoka Korčule, uživamo u dinamici krajolika. U Lumbardi se ukrcavamo na brod i kormilo usmjeravamo prema otoku i NP Mljet.

Nakon sat vremena, eto nas opet na kopnu. Kakovo olakšanje onima koji ne vole ljuljanje broda.

              Ugodnom, sjenovitom stazom hodamo uz Malo jezero. Divimo se zeleno-plavoj boji vode uz pjesmu cvrčaka. Vožnja Velikim jezerom osvježava, a šetnja otokom uz Benediktinski samostan i crkvu sv. Marije podsjeća nas na dugotrajno prisustvo ljudi u ovom carstvu prirodne ljepote.

Osim u prekrasnoj prirodi, na Mljetu smo uživali u dobrom jelu i osvježavajućem kupanju.

              Na povratku, brodom stižemo u grad Korčulu gdje smo oduševljeni izgledom njenih obrambenih zidova, arhitekturom, mnoštvom brodica,  ali i slastičarnicom  Marko Polo. Šteta što ne možemo produžiti svoj boravak.

              Sljedeći dan predodređen je za zabavne i rekreativne sadržaje. Oduševili smo se plažama, Vela Lukom, sobama. Jednom riječju -  uživanje.

              Ne možemo vjerovati, ali primakao se i posljednji dan zajedničkog druženja, zabavljanja, učenja. Ustajemo ranije, vozimo se do Korčule i ukrcavamo na trajekt za Orebić na poluotoku Pelješcu. Još dva sata vožnje autobusom i već šećemo najpoznatijim ulicom – Stradunom u Dubrovniku. Tu su Onofrijeve česme, Sveti Vlaho, Orlando, Marin Držić, Ivan Gundulić, Knežev dvor…Izmoreni tako bogatom poviješću, odušak tražimo u kupnji suvenira, fotografiranju, sladoledu…

              Kako je pet dana našeg maturalca tako brzo prošlo?

Sjedamo u autobus, put nas vodi u našu Koprivnicu, u zagrljaj roditelja.

              A dojmovi?

              Oni su sakriveni u nama svima kao svijetla točka školskih dana kojoj ćemo se rado vraćati.