Proradili smo različite načine komunikacije s kolegama, s roditeljima, s učenicima kroz prikaz problemskih situacija, kroz neverbalnu komunikaciju, vježbanjem „ja-poruka“ kao i kroz percepciju sebe i drugih s naglaskom na situacije koje je potrebno izbjegavati kao što su stereotipi, epiteti, sklonost predrasudama, netolerantnost.

            Pojasnili smo tzv. stupove identiteta, izmjenjivali smo iskustva, promišljali o idejama drugih,  o postizanju autoriteta i dosljednosti,  prevladavanju neodlučnosti u donošenju odluka, uvažavali stavove drugih supervizanata, upravljali emocijama, iznosili svoja mišljenja, razvijali kreativnost, utjecali na razvoj dinamike grupe i poticali suradničke odnose.

             Osobita vrijednost supervizije je u poticanju učitelja na refleksiju o odnosima s drugima i o svome radu.

             Kroz deset susreta, koje smo održavali jednom mjesečno u trajanju tri do četiri sata, ispunili smo veći dio svojih očekivanja: kako prevladati vlastite slabosti, kako rješavati konfliktne ili problemske situacije na profesionalnom planu, kako iskoristiti iskustvo drugih, prepoznavali smo vlastite pogreške, pronalazili načine kako svatko od nas može bolje raditi te se međusobno zbližili.

             Supervizija nam je omogućila susret s novim spoznajama i idejama,veće samopouzdanje i poticanje samopouzdanja, obogaćenje osobnosti razmjenom iskustva, izgradnju podrške među kolegama.

             Kroz ovakav rad vodila nas je uspješno naše supervizorica iz Agencije za odgoj i obrazovanje, viša savjetnica Vesna Milić, koja nas je usmjeravala, davala podršku, poticala na suradnju i razumijevanje kroz ugodnu atmosferu i dinamiku rada grupe.

              Možemo zaključiti da smo svi sudjelovanjem ostvarili velik dobitak kako na profesionalnim kompetencijama, tako i na osobnim, stekli smo nove ideje, naučili dijeliti teret obveza s drugima i stekli neke nove alate za ublažavanje stresa.

Dubravka Vajdić, prof.