U ranim jutarnjim satima krenuli smo u pravcu Parka prirode Papuk. Laganom šetnjom koja je trajala 3 sata, uz pratnju stručnog vodiča obišli smo Jankovac, jednu od najljepših gorskih dolina. Bogata je hladnim izvorima i bistrim potocima, a okružena stoljetnim bukvama. Zbog iznimnih prirodnih ljepota Jankovac je 1955. godine proglašen zaštićenom park-šumom. Na tom su području tipični fenomeni krša, ponikve promjera 10 – 40 m, izvori, špilje (grob grofa Jankovića i Maksimova špilja). Zbog obilja vode i visine od 30 metara s koje se obrušava slap Skakavac, svi smo ostali bez riječi. Prvi stanovnici doline bili su staklari iz Saske, o čemu svjedoče i ostatci staklarskoga groblja. Josip pl. Janković izgradio je početkom 19. stoljeća na Jankovcu lovačku kuću u koju se doselio s bečkoga dvora. Njemu u spomen, u park-šumi Jankovac, postavljana je Grofova staza koja je 2006. godine dobila nagradu Zeleni cvijet Hrvatske turističke zajednice, kao najbolja u kategoriji originalne turističke destinacije kontinentalne hrvatske.

Nakon odmora i slobodnog vremena, nastavili smo vožnju do Pustare Višnjica, agro-turističkog imanja okruženog stoljetnim parkom, stajama i koralima u kojima se nalazi ergela konja. Razgledali smo imanje te sudjelovali u Seoskim olimpijskim igrama - skakanju u vrećama, povlačenju užeta, hodanju na štulama. Druženje smo završili plesom slavonskog kola nakon kojeg smo, puni dojmova, krenuli kućama.