Prvo odredište bio je Karlovac gdje smo posjetili Aquatiku - slatkovodni akvarij. Uvjerili smo se u iznimno bogatstvo hrvatskih rijeka, jezera, bara i močvara te smo na jednom mjestu u pratnji vodiča izbliza vidjeli i razgledali razne vrste riba koje žive u slatkovodnim vodama te s oduševljenjem slušali razne zanimljivosti o slatkovodnim životinjskim vrstama i stanovnicima.

Zatim smo posjetili grad Ozalj gdje smo drvenim pokretnim mostom ušli u Stari grad Ozalj smješten na litici ponad rijeke Kupe, okružen bedemima i kulama. U renoviranom dijelu  utvrde smješten je Zavičajni muzej gdje smo razgledali bogati muzejski postav s predmetima od prapovijesti do danas, a velik je dio vezan uz život i djelovanje obitelji Frankopan i Zrinski.

Šećući kroz muzej, vratili smo se u davnu prošlost razgledavajući različito posuđe, ukrase, vitešku opremu, koplja, kršćansko, osmansko i lovačko oružje iz prošlih vremena. Zastali smo kod portreta Frankopana i Zrinskih i predmeta koje su oni upotrebljavali, proučavali naslovnice izloženih knjiga nastalih u Ozaljskom književnom krugu u 17. stoljeću.

Posebnu nam je pažnju privukao postav posvećen Slavi Raškaj, poznatoj i nesretnoj, od rođenja gluhonijemoj hrvatskoj slikarici, koja je rođena upravo u Ozlju, gdje je i slikala svoje slavne akvarele, inspirirana zelenilom i raslinjem uz rijeku Kupu.

Nakon muzeja prošetali smo zidinama utvrde te se malo odmorili uživajući u krasnom krajoliku, zelenilu Kupe s pogledom na “Munjaru”, malu hidroelektranu nalik dvorcu.

Napustivši Ozalj, krenuli smo za Ogulin. Približavajući se Ivaninom rodnom gradu, pogled nam je odmah zaokupila planina Klek koja izgleda kao da div leži na njoj i odmara se prekriživši ruke preko trbuha.

I napokon smo stigli na zadnje odredište, u grad u kojem je 18. 4. 1874. godine rođena hrvatska književnica Ivana Brlić-Mažuranić, u Hrvatskoj i u svijetu priznata kao jedna od najznačajnijih spisateljica za djecu, dvaput predložena za Nobelovu nagradu, a zbog svoje virtuoznosti kao pripovjedača za djecu prozvana hrvatskim Andersenom i hrvatskim Tolkienom zbog posezanja u fantastični svijet mitologije. 

Na ulazu u Ivaninu kuću bajki dočekao nas je Malik Tintilinić i uveo nas u čarobnu digitalnu kuću koja nas je već na prvom koraku svojim bajkovitim interijerom ostavila bez daha.  Učenici su saznali nešto više o slavnoj književnici, pogledali animirani film o maštovitoj djevojčici Ivani Mažuranić, razgovarali s Bjesomarom, slušali bajke, rješavali instalirane kvizove…

Na samom kraju naše terenske nastave otišli smo do Đulinog ponora dubokog 40 metara, gdje završava živopisni klanac rijeke Dobre koja nestaje u dubinu zemlje pod kamenom liticom. Sa zanimanjem smo poslušali legendu o mladoj djevojci Đuli ili Zulejki, koja potječe iz prve polovice 16. stoljeća, po kojoj je ponor dobio ime.

Slobodno vrijeme proveli smo uživajući i zabavljajući se u Đulinom vrtu, novouređenom parku, mobilnom infocentru s multimedijalnim sadržajem, labirintu preobraženja, sjenicama, amfiteatru s postavljenim sjedištima, a ponajviše ljuljajući se na ljuljačkama.

Bogatiji za novo iskustvo i znanje stečeno izvan školskih klupa, uz opušteno druženje i zabavu sretno smo se vratili kućama.

Kako nam je bilo, možete vidjeti u našoj zbirci fotografija: