Prvo odredište bio je grad Ozalj. Utvrda Ozalj, koju smo posjetili, smještena je na litici ponad rijeke Kupe. Utvrđena je zidinama, kulama i pokretnim mostom.      

Ušli smo u utvrdu i vidjeli dva najstarija dijela utvrde: žitnicu i ulaznu kulu. 

U nizu se prostire i renovirani dio utvrde u kojoj je smješten Zavičajni muzej koji smo razgledali.       

U muzeju smo se, na neki način, vratili u prošlost razgledavajući najstarije predmete, koji su pronađeni u Ozlju još od prapovijesti. Šećući kroz muzej, razgledali smo predmete iz antičkog doba, različito posuđe, ukrase, vitešku opremu, koplja, kršćansko, osmansko i lovačko oružje. Zastali smo kod portreta Frankopana i Zrinskih i predmeta koje su oni upotrebljavali, a posebno su nas privukle izložene knjige nastale u ozaljskom književnom krugu u 17. stoljeću. 

Razgledali smo predmete za crkvenu uporabu, pučke predmete te zavičajnu i umjetničku zbirku Slave Raškaj.

Nakon muzeja prošetali smo zidinama utvrde te se malo odmorili uživajući u krasnom krajoliku, zelenilu Kupe s pogledom na „Munjaru”, malu hidroelektranu nalik dvorcu.

Napustivši Ozalj, krenuli prema Ogulinu. Stigavši u Ogulin, ušli smo u park u kojem je bio kaštel utvrđen zidinama i kulama te Ivanina kuća bajke.

Pogled nam je odmah zaokupila planina Klek koja izgleda kao da na njoj leži div i odmara se prekriživši ruke preko trbuha, čak mu se vide i stopala koja Ogulinci nazivaju Klečice.

Potom smo krenuli u utvrdu Ogulin u kojoj se nalazi Zavičajni muzej. U njemu smo razgledali zbirku iz Domovinskog rata, etnološku i planinarsku, te zbirku posvećenu Ivani Brlić Mažuranić koja je rođena u Ogulinu 18. 4. 1874. godine i inspiraciju za pisanje crpila iz zadivljujućeg krajolika. 

Kasnije smo ušli  u Ivaninu kuću bajki koja nas je na prvom koraku svojim bajkovitim interijerom  ostavila bez daha. U Ivaninu kuću bajki sudjelovali smo u kreativnoj radionici pisanja i stvaranja bajki, a nakon toga smo gledali animirani film o maštovitoj djevojčici Ivani Mažuranić, razgovarali s Bjesomarom, slušali njezine bajke i uživali u čarobnoj digitalnoj kući.

Poslije smo otišli do hidrogeološkog fenomena Đulinog ponora gdje ponire rijeka Dobra.

Šećući Ogulinom, došli smo do crkve Uzvišenja sv. Križa i na kraju se napili vode iz vrela Cesarovac kako bismo, prema narodnoj predaji, ostali uvijek lijepi i mladi.

 Uz odličnu atmosferu sretno smo se vratili kućama. Željeli bismo se jednom ponovo vratiti u Ivaninu kuću bajki. Sa svakom terenskom nastavom bogatiji smo za novo iskustvo i za učenje izvan školskih klupa koje nam pruža priliku za opušteno druženje i zabavu.

Ostale slike možete vidjeti u fotogaleriji.