U Gradskom kazalištu Žar ptica imali smo dva termina za kazališnu predstavu „Ako kažeš, gotov si“, prvi je bio u 10,00 sati za učenike 6. razreda, a u 11,45 sati za 7. i 8. razrede.

Prema tekstu Dine Vukelić, a u režiji Krešimira Dolenčića, kazališna predstava “Ako kažeš, gotov si!” govori o vršnjačkom nasilju koji pogađa djecu više nego što mislimo, a žrtva ili počinitelj može postati bilo tko. Gledateljima su približene poteškoće, muke i nesigurnosti tinejdžera koje se stvaraju na njima dobro poznatom terenu škole. Pritom se učionice na sceni pretvaraju u pravu školsku arenu, a glavna oružja kojima se koriste učenici sežu od uvreda, ucjena, prijetnji, batina do tek jednog fatalnog klika koji je dovoljan da se uzdrma čitav svemir protagonista predstave.

Predstava uključuje četiri ispovijesti žrtava bullyinga postavljene u okvir pomaknutog realityja pod vodstvom Majstora ceremonije. Protagonisti su prepoznatljiva lica iz školskih klupa. Ena je zbog kožne bolesti i poruge kolega prisiljena stalno mijenjati škole. Senzibilni Tomica razbija stereotip o tome da dečki nikad ne plaču. Bela ljubav i ostvarenje pronalazi u kiši lajkova. Nika mrzi top liste i pribojava se da će završiti na dnu školskog hranidbenog lanca. A tu je i čitav niz manjih i većih uloga u koje uskaču glumci, iskušavajući se u pozicijama bullyja i žrtava.

Školska arena ove predstave satkana je od klikova, lajkova, klipova i ekrana kao zrcala u kojemu se ogledavaju izvođači i gledatelji. “Ako kažeš, gotov si!” upućuje nam, upravo suprotno prijetnji iz naslova, kako je u životu važno podići svoj glas protiv vršnjačkog nasilja i progovoriti o osjetljivim temama. Jedino se na taj način može stvarati bolje društvo.

Nakon odgledane predstave učenici 6. razreda posjetili su pravoslavnu crkvu i katedralu, a potom samo izvana razgledali sinagogu i džamiju jer su se u njima odvijali vjerski obredi.

Učenici sedmih razreda poslije predstave posjetili su i razgledali Tehnički muzej „Nikola Tesla“. U muzeju su prvo krenuli u planetarij. Planetarij je mjesto gdje ih je čekalo zvjezdano nebo i njegova ljepota. Sjednete, i zvijezde vas okruže u potpunom mraku nepomućene prirode. A sve to - u kupoli od nekoliko metara u promjeru.
Što je to planetarij?
Planetarij možemo nazvati napravom koja prikazuje zvjezdani svod i pojave na njemu.
U planetariju smo u kratkom vremenu doživjeti ono za što bi u prirodi trebali dane ili godine. Kada uđete u osvijetljeni planetarij, bijela kupola nad vama neće vam još ništa govoriti, ali oko vas će zavladati sumrak. Zatim će na nebu, kao što je to i u prirodi slučaj, prvo zabljesnuti najsjajnije zvijezde, da bi se, dolaskom tame, nebo osulo zvijezdama. Voditelj planetarija nam je prikazao sve mogućnosti planetarija. Vidjeli smo Mjesec i planete, pratili njihovo godišnje kretanje među zvijezdama. 

Potom smo krenuli u demonstracijski kabinet Nikole Tesle gdje se nalazi stalni postav izuma Nikole Tesle te su učenici slušali, ali i sudjelovali u nekim pokusima koji su rekonstrukcija Teslinih najpoznatijih izuma.

Zatim smo se spustili u rudnik i saznali sve o uvjetima u rudnicima i vađenju ugljena u prošlosti.

Izašavši iz rudnika, obišli smo odjel Transformacija energije. Tu smo vidjeli prikaz razvoja tehničkih rješenja naprava, strojeva, uređaja i postrojenja koji su, pretvarajući energiju iz jednog oblika u drugi, omogućili dosege suvremene civilizacije.

I na kraju smo razgledali odjel Prometna sredstva koji sažeto prikazuje povijesni razvoj prometnih sredstava na kopnu, vodi i zraku.

Osmi su razredi, podijeljeni u dvije grupe, neki prije, a neki nakon predstave sa zanimanjem obilazili Hrvatsku radio televiziju i Muzej iluzija.

Ušavši u Muzej iluzija, ušli smo u fascinantni svijet iluzija koji je poljuljao povjerenje u naša osjetila, ali nas pritom oduševio; svijet koji nas je potpuno zbunio, ali i štošta naučio. Ostali smo očarani i zadivljeni jer ništa nije onakvo kakvim se čini! Tako smo se odupirali gravitaciji u kosoj sobi; doživjeli kako nam prijatelj pred očima raste ili se smanjuje; izgubili se u beskonačnosti Sobe ogledala, poslužili nečiju glavu na pladnju te se konačno popeli na strop i podvig ovjekovječili fotografijom u Obrnutoj sobi! Uživali smo u najvećoj zbirci holograma u ovom dijelu Europe, zagledali se u svaku optičku iluziju i dobro promotrili svaku instalaciju. One su sjajan, zaigran podsjetnik da protrljamo oči u nevjerici i da shvatimo kako naše pretpostavke o svijetu koji vidimo ponekad stvarno jesu samo – pretpostavke! Kroz zabavne i atraktivne varke, naučili smo kako naše oči vide stvari koje mozak ne razumije. Na samom kraju zaustavili smo se u prostoru za igru didaktičko-logičkim igračkama i zagonetkama i doživjeli malo frustracije i mnogo zabave, a to je bila i naša posljednja iluzija!

Poslije smo ušli u ogromnu zgradu Hrvatske radiotelevizije u kojoj je zaposleno oko 2000 ljudi i prošetali njezinim labirintom hodnika, katovima, posjećivali „gluhe“ sobe u kojima se snimaju radio-emisije, a zatim posebne dvorane u kojima se snima Dnevnik, Potjera, Nedjeljom u dva, Otvoreno, Pola ure kulture, Dobro jutro, Hrvatska, Volim Hrvatsku, A strana, Ples sa zvijezdama, The Voice… Fascinantno!

Nakon odrađenih programskih sadržaja učenici i pratitelji uživali su u slobodnom vremenu u užem centru glavnog grada nakon čega su, puni dojmova, krenuli kućama.

Više slika nalazi se u fotogaleriji.