| 2010-04-23 08:25:00 12. INKAZ – ZAGREB
22. travnja 2010. – INKAZ – ZAGREB Pod zaštitnim znakom duge i motom:
Sunce kao radost,
kiša kao tuga.
Oboje nam treba,
da se stvori duga.
održan je 12. INKAZ – međunarodni susret osoba s posebnim potrebama (osobe s intelektualnim teškoćama, autizmom, oštećenjima vida, oštećenjima sluha i motoričkim poremećajima). Svi oni dolaze kao predstavnici svojih udruga ili ustanova u kojima borave kako bi, ne samo pokazali svoja umijeća u dramskom, plesnom ili glazbenom izričaju, nego družili se i međusobno ohrabrili novim postignućima.
22. travnja 2010. – INKAZ – ZAGREB Pod zaštitnim znakom duge i motom: Sunce kao radost, kiša kao tuga. Oboje nam treba, da se stvori duga. održan je 12. INKAZ – međunarodni susret osoba s posebnim potrebama (osobe s intelektualnim teškoćama, autizmom, oštećenjima vida, oštećenjima sluha i motoričkim poremećajima). Svi oni dolaze kao predstavnici svojih udruga ili ustanova u kojima borave kako bi, ne samo pokazali svoja umijeća u dramskom, plesnom ili glazbenom izričaju, nego družili se i međusobno ohrabrili novim postignućima. Ove godine moglo se pogledati 80-ak nastupa u kojima je sudjelovalo više od 500 izvođača iz Hrvatske, Slovenije i Bosne i Hercegovine. I učenici našeg odjela PSP-a bili su među izvođačima. Nikola, Moris, Ivan, Arijana, Lorena, Matea, Filip, Alen i Martina izveli su scenski igrokaz „Iznenađenje“. Sam nastup je bio „šlag“ na kraju dana. Nakon polaska iz naše sunčane Rijeke, stigli smo u prohladnu i tmurnu metropolu – Zagreb. Ali to nam nije smetalo. Uputili smo se najprije u Kazalište Trešnja gdje smo „odradili“ probu. A onda malo edukacije. Posjetili smo Tehnički muzej. Najdulje smo se zadržali u dijelu koji prikazuje rad našeg velikog izumitelja Nikole Tesle. Uz stručno i zanimljivo izlaganje našeg simpatičnog vodiča, Filip, Lorena i Alen – zasvijetlili su u mraku. Kako znamo da nakon napora i vrijednog rada slijedi odmor, a već smo pomalo i ogladnili, krenuli smo u „Dalmatino“ na Jarunu. Tu smo se okrijepili i odmorili. No vrijeme tako „juri“ te je valjalo natrag u kazalište jer nastup je u 17h. A naši se glumci moraju pripremiti. U garderobi gužva, uzbuđenje, zadnje ušminkavanje i upute. I – krećemo! Sav trud uložen u probe, isplatio se. Bili smo super! Pljeskalo se još dugo nakon što smo završili s nastupom. Došle je vrijeme povratka. Spremanje stvari i – pokret. Bilo je lijepo, ali srce je jače zaigralo kada smo, nakon izlaska iz posljednjeg tunela, ugledali naše more i sunce. Na školskom igralištu dočekali su nas roditelji. Krećemo kućama. Uz želju da i dogodine krenemo na INKAZ. I na kraju da ne zaboravimo - veliko hvala svima koji su pomogli da na INKAZ odemo: našoj ravnateljici, prof. Bojani MATEŠIN, teti Kati koja nam je pomogla u pripremi rekvizita, ali u prvom redu onima koji su s nama vježbali i proveli dan u Zagrebu, a to su: Tatjana BRUMEN MARČINA (koja je pripremila tekst igrokaza), Gordana GALIĆ i Nataša JURKOVIĆ (odgovorne za izbor pjesama), učiteljice Sanja ŠANTEK i Svetlana VUKIĆ (koje su pomogle svojim glazbenim umijećem), Domagoj BABIĆ (naš fizioterapeut koji je bio glavni fotograf). I naravno - naši vozači, Sanjin ŽUNIĆ i Dino MAGLIĆ, koji su nas sigurno odvezli na INKAZ i vratili kući. |
| Osnovna škola Gornja Vežica |