Karneval bio je, osobito u srednjem vijeku, vrijeme kad su se privremeno izokretali odnosi moći u društvu i nekažnjeno su se mogle kršiti moralne i društvene norme. Tako se narod mogao još jednom prepustiti strastima na volju prije Korizme, razdoblja odricanja.  

Pokladni utorak je posljednji dan prije Pepelnice, odnosno Čiste srijede, koja označava početak Korizme. To je, dakle, pomični blagdan koji pada točno 47 dana prije Uskršnje nedjelje. Na ovaj dan se suprotstavljaju dvije tradicije: ona propisana od Crkve i ona koja se slavi u puku. Još od srednjeg vijeka u Crkvi se ustalilo pravilo da svećenici na taj dan poste. Otuda je i došao naziv "mesopust" koji je prijevod talijanske riječi "karneval" ili "carnivale" (carni vale = zbogom mesu). Isposnički element nazire se i u terminu "fašnik", koji dolazi od njemačke riječi Fastnacht -"noć posta".
Međutim, za puk je vrijeme pred Korizmu postalo vrijeme neobuzdanog uživanja u hrani, piću i zabavi pod maskama.

Hrvatski jezik karneval naziva i "pokladama", što dolazi od starohrvatskog glagola "klasti" -prerušavati se. Običaj poklada rasprostranjen je po čitavoj Hrvatskoj, od panonskog i dinarskog do jadranskog područja, a svaki kraj nosi i svoje specifičnosti, kako u običajima, tako i u hrani koja se u to vrijeme obilno priprema i troši.

Karneval je razdoblje prije korizme u kojem se posebno priređuju povorke maškara. Osim naziva karneval koristi se još i fašnik, poklade i maškare koji su najčešće vezani uz određena mjesta i njihove običaje.

Vrijeme karnevala daje ljudima priliku za veselje i ludovanje, te zaboravljanje svih problema.

Od davnina poklade fašnik /od njemačkog Fasching/,  fašejnek, fašnek, fašinjak ili mačkare imaju značajnu ulogu u godišnjem ciklusu narodnih običaja. Poklade su se osobito razvile u srednjem vijeku, a potječu od rimskih Saturnalija i Luperkalija, te pripadaju kultu plodnosti.

Poklade završavaju suđenje lutki «fašniku» , koji se na kraju pravno valjanog procesa, spaljuje, baca u vodu i utapa ili na neki drugi način uništava. Tim činom obznanjuje se pobjeda nad zimom, grijesima i nedaćama nanesenim zajednici u prošlom jednogodišnjem razdoblju.

Karnevalski običaji datiraju iz pretkršćanskog razdoblja kada su na taj način, ljudi pod maskama i uz mnogo vike, zvonjave, šuškanja i galame, tjerali zle sile. U starom Rimu priređivale su se svečanosti Saturnalie u čast boga Saturna, a slavile su završetak poljoprivrednih radova.

Posljednjeg dana rimskih Saturnalija izjednačavali su se gospodari i robovi, odnosno robovi su se samo na taj dan mogli ponašati kao slobodni građani. Kola na kotačima bila su dio proljetnih obrednih povorki za vrijeme svečanosti.

Karnevalski običaji slični današnjima svoje korijene imaju u kršćanstvu. U 9. stoljeću, u vrijeme pape Grgura Velikog, propisana je mjera kojom se u ponedjeljak i utorak  uoči Čiste srijede ili Pepelnice, posti. Nedjelja koja je pretho dila Čistoj srijedi nazvana je bezmesnom, a narod ju je pojednostavljeno nazvao karneval ili mesopust.