Ugovor o osnivanju CEFTA-e potpisan je 21. prosinca 1992. u Krakowi, Poljska. To je ekonomska organizacija čije su članice Češka Republika, Poljska, Mađarska, Slovačka Republika, Slovenija, Rumunjska i Hrvatska. Obuhvaća prostore od Baltičkog mora do Jadranskog i Crnog mora, te ima tržište sa približno 90 milijuna ljudi. Sve članice CEFTE-e su u dobrim odnosima i mogućnostima za ulazak u EU, jer su pri potpisivanju ugovora o CEFTA-i potpisale i pristanak za suradnju s EU.

Osnovana je Pariškim ugovorom 18.travnja 1951. godine sa zadaćom da od područja država članica(Belgija, Francuska, SR Njemačka, Italija, Luksemburg i Nizozemska) stvori jedinstveno tržište za ugljen i čelik. Uzrok za ujedinjenje bila je inicijativa francuskog ministra vanjskih poslova Roberta Schumana, koji je 1950. godine objavio Schumanov plan čiji je cilj bio onemogućiti daljnji rat između Francuske i Njemačke i to putem integracije industrije koja je bila važna za vođenje rata. Krajnji Schumanov cilj bilo je pomirenje Njemačke i Francuske, ali i razvoj integracijskog europskog procesa, s krajnjim ciljem ostvarenja europske federacije.

Europska unija je jedinstvena nadnacionalna integracija (ima 15 država članica: Francuska, Njemačka, Italija, Belgija Irska, Luksemburg, Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske, Danska, Španjolska, Portugal, Grčka, Nizozemska, Austrija, Švedska, Finska), s više od 370 milijuna stanovnika i ukupnom površinom od 3,236 milijuna km2.

Pojam Europska unija uveden je Ugovorom o Europskoj uniji iz Maastrichta (1993.). Nakon Ugovora o EU, te u nizu znanstvenih djela, Unija se prikazuje ujedinjena pod jednim “krovom” s “tri stupa”.
Prvi stup obuhvaća tri Zajednice (Europska zajednica za ugljen i čelik /CECA// ECSC/, Europska ekonomska zajednica /EEZ//EEC/, Europska zajednica za atomsku energiju - Euratom), uključujući i jedinstveno tržište i jedinstvenu valutu.
Drugi stup je Zajednička vanjska i sigurnosna politika.
Treći stup je suradnja u pravosuđu i unutarnjim poslovima (Justice and Home Affairs).

25. ožujka 1957. godine u Rimu je šest država članica ECSC-e potpisalo ugovore o osnivanju EEZ-a i EURATOM-a. EEZ je bio i ostao najvažnija organizacija među tri spomenute. Osnovni ciljevi te organizacije bili su izgradnja zajedničkog tržišta na osnovu carinske unije, tj, rješavanje svih privrednih prepreka, koordiniranje gospodarske politike i podizanje životnog standarda unutar Unije.

Europska slobodna trgovinska zona osnovana je 1960. godine i reakcija je na osnivanje EEZ-a, kako bi se spriječila opasnost o ekonomskoj diskriminaciji. EFTA je izgubila na značenju kroz pristupanje država članica ovoj zajednici (Velika Britanija, Irska i Danska 1973., a Portugal 1986.). Europska zajednica je 1973. godine sa EFTA-om zaključila Ugovor o slobodnoj trgovini. Od 1994. na snazi je europski gospodarski prostor između država europske zajednice i država EFTA-e. Nakon pristupanja Finske, Švedske i Austrije EU 1995. godine, EFTA obuhvaća samo još Lihtenštajn, Norvešku, Island i Švicarsku.