Prema scenariju Pavla Pavličića snimljen je uspješan kriminalistički film „Ritam žločina“ redatelja Zorana Tadića. Napisao je 10 scenarija za filmove.

„Trojica u Trnju“ mu je prva knjiga za djecu. Poslije nje napisao je još dvije: Zeleni tigar i Petlja.

Kako to da ste u dječjem romanu „Trojica u Trnju“ odlučili dječju igru zamijeniti opasnim i ozbiljnim zadatkom, a to je potraga za Hrvojem i pljačkašem?

Iza bodljikavog imena krije se nešto lijepo. To me je potaklo da napišem ovu knjigu. Šaljući svoje junake u Trnje, poslao sam ih u dio grada koji najviše volim, da tamo dožive nešto što će biti opasno kao ime te četvrti i ugodno kao život u njoj.

Kako to da ste se odlučili pisati kriminalističke romane u vrijeme kad taj žanr u našoj književnosti nije bio popularan?

Istina, u početku taj žanr kod nas nije bio popularan. No često su na radijima bile takve priče i mene je to privuklo.

Imate li neke uzore u književnosti, npr. u Agati Christie?

Da, ja jako cijenim Agatu, međutim nije to moj tip pisanja, više volim starije pisce.

Jeste li namjerno radnju romana „Zeleni tigar“ smjestili u rodno mjesto Vukovar i znači li to da ste pomalo nostalgično vezani za Vukovar s obzirom da ga često spominjete u svojim romanima?

Jesam, dobro ste primjetili. Rado se prisjećam Vukovara i smještam radnju najčešće tamo ili u Zagreb.

Što je po vama najvažnije za dobar krimić?

Kod krimića volim što imaju sretan kraj, a ljudi vole sretne završetke. Na početku se izloži zagonetka, a  kasnije na kraju razlažemo tu zagonetku.

Interesantno je da su u knjizi „Dobri duh Zagreba“ likovi obični ljudi, nisu istražitelji, profesionalci... Već na prvim stranicama svjedok uvijek iznosi svoje dileme koje potom postaju i naše. Što vam je bio cilj?

Važno mi je da u mojim knjigama razvijam likove. Od početka pisanja knjige moram znati i svršetak, čak i zadnju rečenicu. Cilj mi je čitatelju pružiti nekakvu mogućnost kako bi svojim viđenjem zgotovio neke procese.

U autobiografskoj priči „Majka“ uočili smo vašu – dječakovu zanesenost i očaranost majkom, čak čvršću povezanost s majkom nego s ocem. Recite nam nešto više o tome?

Moja je majka bila veliki čitatelj te me zarazila time. Na tome sam joj veoma zahvalan. Bila je kreativna i svestrana pa je imala veliki utjecaj na mene.

Primjetili smo da u romanima kroz napetu kriminalističku priču progovarate o fenomenima današnjice. Pojasnite nam to malo više!

Kod krimića mi je bitno da su to priče iz današnjice. Priča mora biti uvjerljiva i zanimljiva.

Postali ste vodeći pisac kriminalističkih romana u nas. Namjeravate li i dalje pisati romane s takvom tematikom?

Da, mislim se i dalje baviti s tim, to me jako veseli.

Ispričajte nam nešto iz vašeg djetinjstva. Kakav ste bili kao dječak u našim godinama? Koji su vam bili hobiji, uzori, radosti...?

Glatko sam prolazio u školi. Išle su mi školske zadaće i to me je također navelo na pisanje.

Doznali smo da niste prvi put na Šolti i da ste ovdje rado ljetovali. Mislite li i nadalje posjećivati naš mali otok?

Ljetovao sam nekoliko godina. Bilo mi je lijepo. Mislim da sam roman „Dunav“ i započeo pisati na Šolti za vrijeme ljetovanja. Naravno da ću dolaziti i ubuduće.

Što biste nam savjetovali ili preporučili?

Važno je da djeca čitaju i razvijaju znanje o mnogim stvarima. Đaci bi trebali čitati knjige prilagođene njihovim godinama iako mislim da čovjeku najbolje „legne“ ona knjiga koja mu slučajno zapadne u ruke.

Zahvaljujemo na ugodnom druženju i razgovoru. Želimo vam još puno uspjeha i dobro zdravlje.

Pitanja osmislili i napisali učenici 8. razreda, a intervju s književnikom vodile i zabilježile Modesty Leu i Lea Purtić