Tijekom proljeća, kada je vegetacija bujna i zelena, odlučili su saznati koje su to točno biljke. 

Prva im je zapela za oko visoka biljka ravnih listova koja zauzima vrlo malo područje na istočnom i zapadnom dijelu Lokve. Bio je to rogoz. Rogoz je na Šoltu donesen s kopna i nije autohtona vrsta otoka.

Typha latifolia, bijeli rogoz (razvijene sjemenke)

Učenici su ga lako uočili na terenu zbog karakterističnih valjkastih cvatova koji upravo razvijaju sjeme sa brojnim brojnim dlačicama, a služe kao padobran. Brzo su zaključili kako se rasprostranjuje vjetrom. Iako je atraktivan saznali su kako ima negativan utjecaj na Lokvu jer potiče isparavanje vode Lokve.

Pomoću aplikacije učenici su saznali kako se radi o vrsti Typha latifolia, bijeli rogoz.

Još podataka o rogozu pronašli su na internetu: 

″Rogoz (Typha) je rod zeljastih trajnica iz porodice Typhaceae. Ubraja oko 30 vrsta od kojih je najraširenija i najznačajnija vrsta Typha latifolia. Naraste do 3 metra visine i na vrhu nosi prepoznatljive smeđe skupine cvatova u obliku klipova. U gornjem dijelu smješteni su muški, u donjem dijelu ženski cvjetovi. Listovi su naizmjenični, plavkastozeleni, dugi do 2 metra i nalaze se na jednostavnoj stabljici. Plod je jednosjemeni oraščić.″  Izvor: Rogoz https://www.plantea.com.hr/rogoz (22.5.2023.)

Druga biljna vrsta koja raste iz vode obrubljuje oko 85 % obale lokve i mnogo je niža od rogoza. Dio učenika je pretpostavio da se radi o „trstiki“. Ovdje PlantNet nije bio od koristi. Rezultati pretrage nisu bili logični.

Učenici su uzeli uzorak sa cvatom za naknadno istraživanje u učionici, a od učiteljice su saznali kako se radi vjerojatno o nekoj vrsti stitova (rod Juncus).

Scirpus maritimus L., primorski rančić, ševarika

Uspoređujući slike različitih vrsta roda Juncus zaključili su kako po obliku cvata možemo reći da se radi o vrsti Scirpus maritumus L., primorski rančić, ševarika.

Busenasta trajnica, visine do 1 m s gomoljastim korijenjem, vrsta je koja prati vlažna i močvarna staništa i trpi dulji nedostatak vode. Raste u slatkim vodama , ali trpi i boćate vode. Široko je rasprostranjena vrsta

Phragmites communis, obična trstika

Uz pomoć učiteljice učenici su pronašli i treću močvarnu biljnu vrstu.

Uočili su je na dvije točke, jugozapadni dio Lokve (slobodnom procjenom su zaključili kako zauzima oko 5 m2) i sjeverozapadni dio Lokve (slobodnom procjenom su zaključili kako zauzima oko 2,5 m2). Biljka je vrlo visoka, oko 2m, i trenutno ne cvate. Pojedini dobrovoljci su se namučili doprijeti kroz nesiguran teren do uzorka. Odmah su uvidjeli kako je stabljika šuplja, a pazušci listova obuhvaćaju stabljiku. Učiteljica im je objasnila kako se radi upravo o „njihovoj dugo traženoj trstici“, točnije Phragmites communis, koristi se i naziv Phragmites australis (obična trska). To je vrsta koja inače raste na šoltanskim lokvama.

Phragmites communis, obična trstika

Zaključak:

Biljke močvarice rastu u gustim sastojinama čime mogu pružiti skrovište i dobre uvjete za razmnožavanje brojnim životinjskim vrstama. Njihov obilni rast ima i negativan učinak jer potiče isparavanje čime se ugrožava volumen vode u lokvi te snažno doprinosi prirodnom zarastanju lokve i njenom budućem nestanku.

Biljke močvarice su dobrodošle jer potiču bioraznolikost na staništu, ali je potrebno kontrolirati i ograničiti pretjeran rast.