Nakon predstavljanja života i djela Grigora Viteza, članovi Dramske družine, interpretacijom pjesama  Kakvu kome knjigu, Gitara jesenjeg vjetra, Neposlušne stvari i Tiha, tiha pjesma prenijeli su nam poruke velikog književnika: Želja mi je da poslije čitanja ovih stihova lakše svladate svoje zadatke, da vam teškoće budu lakše, da ciljeve koje ste sebi postavili dostignete s uspjehom i da budete vedri i neustrašivi pred onim što se zove budućnost.(...)

Ujedno sam htio pružiti u njima što više vedrine i radosti, one nepatvorene radosti koja je svojstvena samo djetinjstvu i koju život odraslima razbija i polako uništava, a čovjek uvijek teži nešto od toga sačuvati i dalje.

KAKVU KOME KNJIGU

Zamislite kad bi svi u školu pošli –

I oni što trče na četiri noge,

I oni što ih nose krila –

Kakva bi to čudna škola bila!

A kakve bi im knjige tek morale biti?

Je li, maco, knjigu bi trebala i ti?

  - Da, za me i moga sivoga kolegu

Treba knjiga u kojoj s miševi legu.

A ti, bijeli golubane?

  - Meni takvu knjigu gdje je svako slovo

Zrno pšenično il zrnce makovo.

A ti, medo bundoviću?

   - Meni knjigu gdje je svaki red

Mirisan i sladak med.        

A ti, sovo noćobdijo?

Stihove čitala: Klara, 7. razred       

   - Pa znaš da po mraku, čita teta sova,       

Zato  - crnu knjigu i svjetleća slova.

A ti, rače natražnjače?

   - Meni trebaju samo knjige naške,

Gdje su riječi i slova unatraške.

A ti, zeko zekoviću?

   - Moja knjiga, to mi je davna želja,

Da ima listove od kupusa i kelja.

Za takve knjige ne vodite brige!

Sve ćete dobiti,

Čim na hrastu

Počnu prvi šarani da rastu.

GITARA JESENJEG VJETRA

Vjetar je opet uzeo svoju staru gitaru,
staru, staru, jako staru,
I pjesmu jeseni uz nju zapjevao,
pjevao, pjevao, pjevao ...
A list po list u zraku plesat stao

list po list

list po list

pao

pao

pao

Stihove čitala: Đana, 6. razred         

NEPOSLUŠNE STVARI

Uh, ma što je smojim čarapama?
Jesi li ih gdje vidjela, mama?"

"Da, vidjela sam jednu bijelu vranu,
Gdje ih nazuva jutros na tavanu!"

"Olovčica mi je sinoć ovdje bila,
A sad je nema. Gdje se samo skrila?"

"Ah, da sjećam se:
Mačak je svom pokojnom djedu
Pisao pismo.
A gdje ju je metnuo
to vidjeli nismo!"                                                      Stihove čitao: Ivan, 5. razred

"Šal sam ovdje negdje ostavio,

Reci, mama, gdje bi on sad bio?

"Jutros prođoše dva šarena zeca
Kažu, treba im za put do Mjeseca!"

TIHA TIHA PJESMA
 

Tiho kos u grmu spava,
A još tiše raste trava.
Tiho tamni bor šumori,
A još tiše trešnja zori.
Tih je zeko ispod granja,
A još tiše bilje sanja.
Raznobojne snove sniva
Cvijeće šuma, polja, njiva.
Svud su snovi razasuti:
Jaglac sanja san svoj žuti,
Modro sanja šumarica,
Ljubičasto — ljubičica,
Nebo plavo — potočnica,
Bijelu iskru — tratinčica,
A duboko sanja noć,
Ti još dublje... Laku noć!                                  Stihove čitala: Žana, 8. razred

Projekt osmislila te u suradnji sa Školskom knjižnicom Grohote, provela:

Željka Alajbeg, knjižničar GKMM Knjižnica Grohote