Ante Koludrović, 7.r. > pjesma "Bila je plava"
Marina Sinovčić, 6.r. > prozni tekst "Odrasli, poslušajte katkad i nas djecu"
Lea Purtić, 5.r. > pjesma "Maške"

U pojedinačnom scenskom nastupu : Modesty Leu > monolog "Glupe godine" (autorice Sanja Pilić, ulomak iz knjige "Što cure govore")

U skupnom dramsko-scenskom nastupu: "Velika krađa", autora Saše Ljubičića, a u adaptaciji Mirjane Stanić
Nastupili su: Ante Koludrović i Gianna Siničić, 7. r., Klara i Jakov Elezović, 8.r., Ivan Braškić i Pijer Candia Bezić, 6.r.

Naši učenici su se uspješno prezentirali. Iskazali su svoje umijeće i kreativnost. Doživjeli su radosne trenutke i gledajući druge naučili još više.

Mirjana Stanić

ODRASLI, POSLUŠAJTE KATKAD I NAS DJECU

Svi nam govore što raditi, kako se oblačiti, što jesti, kakvu frizuru imati, koju glazbu slušati  i to sve pod izgovorom da je to za naše dobro.

Nas nitko ne pita što je nama dobro i što zaista želimo. Jesmo mali, ali možda bi se i nas trebalo pitati za neke stvari, a posebno kad je o našem životu i življenju riječ.

Možda bismo mi radije odlazili u školu u kojoj bi umjesto ocjena dijelili čokolade pa koliko tko zasluži toliko ih dobije.

Možda bismo mi ovako mali, kakvi jesmo, bili bolji političari od ovih sadašnjih, mrkih, ozbiljnih i ne baš uspješnih.

Možda bi naša mala vlada bolje vladala od ove jer „kad se male ruke slože sve se može“.

U jedno sam sigurna : da se nas pita u svijetu sigurno ne bi bilo gladnih i zlostavljane djece.

Da se nas pita roditelji ne bi bili cijeli dan na poslu, nego bi više vremena provodili sa svojom djecom u igri i druženju.

Da se nas pita novci se ne bi trošili na razna ubojita oružja, rakete i ratne podmornice, nego na hranu za gladne, lijekove za bolesne, kuće za beskućnike...

Odrasli, poslušajte katkad i nas djecu jer mi znamo dosta, a možemo kad hoćemo mnogo!

Marina Sinovčić, 6.razred

MAŠKE

U mome dvoru

živi stara maška Mikica.

Nikidan ukotila

dva mala mačića.

Jedan je bi bili,

a drugi kafeni.

Prvome smo dali ime

Bili, a drugome Garavi.

Po cile dane igraju se

u dvoru oli u konobi.

Uvik gladni.

Samo tražu ča će jisti.

Prin niki dan otac

je bi na ribe.

Kad se vrati s mora

stavi je sić s ribon

u dvor, na kameni stol.

Ma, samo ča se okreni

maške su privrnile sić

i čapale ribe, ma ne  male

vengo vele.

Otac je vika i beštima

jerbo smo ostali ti dan bez obida.

Lea Purtić, 5. razred

BILA JE PLAVA

Oni dan kad san je vidi,

a  bi san na Rivi i gleda je.

Bila je plava i išla je prema meni.

Opila me njena lipota.

Nisan zna kako mi je ime.

Kako mi se približavala

sve bliže i bliže, svaki centimetar

mami me prema njoj pa san

tako deboto pa u more.

Sunce mi je tuklo u oči,

a  ja san joj se divi iako ništa

više nisan vidi.

Bila je lipa, plava i hitra.

Ma, iako ni moja,

u  mislima je bila moja.

Ti dan san bi smušen

i  zaluđen š njon.

Voli bi da je moja,

ali ona ima drugoga.

Nima veze, nać ću ja drugu

iako nikad ne ću zaboravit

ovu lipu, šesnu i suncen

obasjanu barku.

Ante Koludrović, 7. razred