2013-04-12 15:17:00 Susret s piscem Božidarom Prosenjakom U školi smo dobili obavijest da će nam na naš mali Otok doći poznati pjesnik i pisac - Božidar Prosenjak. Znala sam ponešto o njemu jer smo ranije čitali neka njegova djela. Došao je i taj dan! Svi smo nakon nastave pohitali u Dom kulture gdje ćemo upoznati Božidara Prosenjaka i razmijeniti s njim neke zanimljive teme iz života.
Ugledali smo starijeg čovjeka guste, sijede, kraće kose kako razgovara s ravnateljem i učiteljima. Jedan krajičak mog srca lupao je od uzbuđenja. Jedva sam čekala da počne!
Ležerno nas je pozdravio te započeo pričati neke priče i dogodovštine iz njegovog života. Bili smo pažljivi, načulili smo uši, otvorili oči i pažljivo slušali svaku njegovu riječ. Što je više pričao atmosfera je postajala sve bolja i bolja. Bilo je smiješnih događaja ali prvenstveno onih poučnih za nas "velike". Vidjelo se da voli djecu i da je pun duha. Smijali smo se na njegove priče a onda je poželio popričati s nama. Bilo je raznih pitanja na koje je vrlo mudro odgovarao i onda je rekao nešto što me jako iznenadilo. Naime, neko dijete je postavilo pitanje: "Kako ste došli na ideju da postanete pisac?" A on je hitro odgovorio:" Djeco, ja uopće nisam htio postati pisac, dapače, radio sam sve kako bih to izbjegao". Na čas sam se zbunila tim odgovorom dok je on nastavio:" Svi imaju neki neotkriveni talent u sebi, samo treba vremena kada će ga tko otkriti". Začuđeno sam ga nastavila slušati i razmišljala kako čovjek koji nije htio postati pisac sada piše tako dobre knjige?!
Nastavio je odgovarati na pitanja dok nije došlo vrijeme rastanka zbog autobusa koji su čekali učenike-putnike, šteta! Pomalo sam bila tužna jer bih ga mogla slušati danima, a ni njemu nije bilo svejedno. Ravnatelj i ja s darom Učeničke zadruge Buharica smo se od njega pozdravili i zahvalili na ugodnom druženju. Koljena su mi klecala, a srce je lupalo kao ludo.
Srdačno mi je dao ruku i poljubio me u obraz. Podsjetio me na mog djeda, on je posve jednostavan, drag i simpatičan čovjek koji je došao prenijeti znanje na nas mlade i dati nam poneki savjet iz svog bogatog životnog iskustva. Drago mi je što sam ga upoznala i voljela bih da nam ponovno dođe na Šoltu. Taj susret ću pamtiti dugo!
Marina Cecić, 8. razred 11. travnja 2013.
|
Osnovna škola "Grohote" Grohote |