Preporoditelji su posebnu pažnju posvećivali njegovanju hrvatskog jezika i povijesti te na taj način pridonijeli buđenju nacionalne svijesti i osjećaja pripadnosti jednom narodu.

Vrlo je važno bilo otvaranje čitaonica koje su postala žarišta hrvatskog narodnog preporoda – ili ilirskog pokreta. Prve čitaonice su osnovane u Karlovcu, Zagrebu i Varaždinu.

Pisane su budnice, izvođene kazališne predstave,  održavani koncerti i plesovi.

Gajeva budnica Horvatov sloga i ujedinjenje koju je 1835. godine prvi puta javno izvela grofica Sidonija Erdödy, ubrzo je postala himnom preporodnog pokreta.

U desetom broju Danice objavljena je pjesma Antuna Mihanovića - Horvatska domovina,  koju je nešto kasnije uglazbio Josip Runjanin, a potkraj 19.st. početni i završni stihovi prihvaćeni su za hrvatsku himnu

Ivan Kukuljević Sakcinski napisao je prvu dramu na hrvatskom jeziku – Juran i Sofija ili Turci kod  Siska.  Osnovao je Društvo za povijesnicu jugoslavensku  te 1843. godine održao prvi govor na hrvatskom jeziku u Hrvatskom saboru.

Vatroslav Lisinski skladao je prvu operu na hrvatskom jeziku  - Ljubav i zloba.

Od slikara najpoznatiji je bio Vjekoslav Karas.

Najuspjelijim književnim ostvarenjem hrvatskog narodnog preporoda se smatra književni ep Smrt Smail-age Čengića kojeg je napisao Ivan Mažuranić.

Preporoditelji su osnivali i niz kulturnih i gospodarskih institucija. Tako je utemeljena  Matica ilirska - danas Matica Hrvatska  koja se bavila  izdavanjem knjiga i literarnog časopisa.

Osnovani su i Hrvatsko-slavonsko gospodarsko društvo, Prva hrvatska štedionica, Narodni muzej i Narodni dom.