Protivnici iliraca utemeljili su Horvatsko-vugersku stranku (Hrvatsko-ugarsku stranku) koja je zastupala ideje što snažnijih i boljih odnosa Hrvatske i Ugarske. Ilirci su pripadnike te stranke pogrdno nazvali mađaronima.

Ilirci su uskoro osnovali svoju  - Ilirsku stranku. Njihov je program bio sjedinjenje hrvatskih zemalja u jednu državnu zajednicu koja bi ostala u sastavu Ugarske, ali s vrlo visokim stupnjem samostalnosti.

Međutim,  1843 zabranjena je uporaba ilirskog imena. Ilirska stranka je tada preimenovana u Narodnu stranku. Otada se, umjesto ilirskog upotrebljavaju nazivi narodni i hrvatski.

Dvije godine kasnije, u srpnju 1845. prilikom izbora za zagrebačku županijsku skupštinu došlo je do sukoba između iliraca i mađarona. Vojska je pucala u pobornike Narodne stranke te ih je više ubijeno i ranjeno.  Srpanjske žrtve su postale simbolom hrvatske borbe za slobodu.