Ove godine, pred božićne blagdane, potaknuti  idejom profesorice Ivane Dujmović, odlučili smo zajedno napraviti božićne kolače.

 Odmah mi je sinulo! Sjetila sam se mirisnih medenjaka moje bake koje svakog Božića radimo s njom kod kuće. Predložila sam da radimo po njezinom receptu, uz malu pomoć moje mame. Brzo smo se dogovorili i podijelili zaduženja, svatko je trebao donijeti ponešto od potrebnih sastojaka. Svi smo nestrpljivo i s uzbuđenjem čekali da što prije dođe taj dan.

 Naći ćemo se u četvrtak poslijepodne.

Na dogovoreni dan u kućici Grigora Viteza počeli smo s puno entuzijazma praviti medenjake. Prvo smo se dogovorili tko će što raditi te zamutili smjesu. Ante i Lorena usitnili su bademe i naribali koricu limuna. Anastazija, Anja i ja smo miješale sve sastojke dok nismo dobile glatku smjesu tijesta.  

Razvaljali smo tijesto te ga formirali rukama do željenih oblika. Radeći, dobro smo se zabavili, družili, slušali glazbu i pričali.

Ljubazne kuharice u školskoj kuhinju su ispekle medenjake za nas. Bili smo sretni jer su izgledali baš kako smo željeli, a to me veselilo jer je ovo prvi put da sam medenjake pravila sa svojim prijateljima, bez pomoći bake. Zajedno smo ih pažljivo spremili u veliku kutiju kako bismo ih kasnije mogli pakirati u  vrećice te ponuditi na sajmu koji će se održati za vrijeme školske božićne priredbe. Naravno, prije spremanja svi smo probali medenjake uz čaj koji nam je profesorica pripremila, pa smo se tako malo i počastili. Tek uz malo negodovanje profesorice odustali smo, inače bi malo medenjaka ostalo za sajam.  Na kraju je sve trebalo počistiti, to nam je malo teže palo, ali srećom bilo nas je dovoljno da sve bude brzo gotovo. Zadovoljna sam što smo kolače napravili svojim rukama te tako uložili dodatni trud koji me čini još sretnijom, a posebno zato što nam je plan potpuno uspio.

Lena Čuraković, 6.a