Dana 23.9.2019 posjetili smo Rudarsko- geološko- naftni fakultet. Tamo radi tata mog prijatelja Dominika Ružičića, Stanko.  Išli smo tramvajem.

Kad smo stigli najprije smo otišli u sobu s mineralima.  Dobili smo zadatak da pronađemo razne minerale. Saznali smo da se rudari pozdravljaju sa sretno. Vidjeli smo I neke dijelove koji se ugrađuju u telefon. Nakon toga smo išli kod jednog djelatnika koji nam je dao gledamo uzorke minerala pod mikroskopom. Tu smo još pričali o mineralima I gledali ih pod lupom.

Zatim smo otišli u sobu sa strojevima koji melju kamenje. U jedan stroj ubacivali  smo kamenje, a u drugi plastiku I metal od kojih su se prije izrađivali kablovi. Vidjeli smo I zrna koja se pretvaraju u gnojivo. Posjetili smo I laboratorij gdje se isprobavaju eksplozivi. Vidjeli smo TNT I još neke druge vrste eksploziva. U rukama smo imali žicu s barutom koja u dodiru s nekim aparatom proizvodi eksploziv. To mi je bio uzbudljivi trenutak.

Posjet ovom fakultetu bih opet želio ponoviti.

Jure Hrstić, 4.b

Rudarski pokusi

    „O, NE, JOŠ JEDNA PRIČA O FAKULTETU!“- neki biste rekli. No, zašto? „Knjiga se ne sudi po koricama.- samo ću to reći. Razumjet ćete sami, zašto.

     Rudari su osobe koje traže, a zatim kopaju dragocjeno kamenje. Kopaju u rudnicima. U Zagrebu ima jedan rudnik, a to je rudnik Zrinski. Tehnički muzej također ima rudnik, ali u njemu se nije kopalo. Mikroskop služi za promatranje malih stvari. Svaki kamen je drugačiji. Rijetko kad ćete naći iste. Rupice na kamenju su stvorene tako što su imale plin u sebi, pa kad magma usisa taj plin, na njegovu mjestu ostanu rupice. Ljudi koji se bave eksplozivima zovu se mineri. Barut može biti u cjevčicama, kada ga zapalite, vatra gori s jedne strane, a kad završi s druge strane, nastane prasak. Tako možete i jednu žicu zapaliti s jedne strane, a puknut će s druge. Postoji jedan stroj pomoću kojega možete razmrviti kamen. Nakon toga usitnjeno kamenje stavite u drugi stroj, gdje postane još sitnije. Za jedan stroj trebaju četiri osobe. Prva osoba namjesti gumb na brzinu 70, druga ulijeva usitnjenu  plastiku i aluminij, treća namjesti temperaturu na 70, a četvrta namjesti gumb na 30. Kad se sve to namjesti, krene razvrstavanje prilikom kojega malo svijetli. Jedan stroj, kojega smo na fakultetu vidjeli, se zove „Plačka“. Šljunak i ugljen se pomiješaju, a voda to polijeva i nakon što se stroj trese, na površini ostane samo ugljen.

       Sada vjerojatno razumijete zašto je na tome fakultetu tako dobro. Nadam se da će neki od vas odabrati zanimanje rudara.

                                                                              Hana Osmanagić, 4.a