Ovo nezaboravno putovanje započelo je tmurnog utorka 17.rujna 2019. oko 8 sati.

Ispred škole dočekao nas je minibus. Ušli smo pomalo umorni, ali ipak s dovoljno energije za ostatak  dana. Moj 8.a razred s profesorima Vilenicom i Mihailicom krenuo je na maturalac. Nakon duge vožnje, nekoliko sendviča i prepirki, stigli smo do spilje Lokvarke. Šetnja kroz nju bila je predivna  i svi smo bili oduševljeni viđenim.

Sljedeće odredište bio nam je Centar za posjetitelje i oporavilište za bjeloglave supove u mjestašcu Beli. Već smo bili pomalo umorni, ali ipak smo radoznalo pogledali prikazani sadržaj te obišli supove u oporavilištu. Napokon smo krenuli prema hostelu. Nakon još nekoliko preostalih sendviča koje smo putem pojeli, stigli smo do hostela Zlatokrila. Brzo smo navalili unutra kao da nas očekuje nešto posebno, a ne obične sobe  i pokoji gušter na zidu. Raspakirali smo se i otišli na večeru nakon koje smo imali slobodno vrijeme.

Sljedeće jutro, nakon doručka, uputili smo se u Muzej Apoksiomena. Vrlo zanimljiv muzej o kojem je svatko imao različito mišljenje. No u jednom smo se svi složili, željeli smo se ići kupati. Vratili smo se do hostela, uzeli kupaće kostime i otišli na plažu. More je bilo ugodne temperature i bilo nam je super. Ostatak dana imali smo slobodno vrijeme za druženje.

Došao je već i treći dan našeg maturalca. Toga dana išli smo na mali otočić Susak. Brodom smo krenuli oko 6 ujutro te stigli tek oko 8. Prvo smo se malo prošetali te sjeli u obližnji kafić. Nekolicina nas uputila se prema vrhu brda odakle se pružao veličanstven pogled. U ranim popodnevnim satima Ruta i ja odlučile smo se okupati. Ubrzo su nam se pridružili i ostali. Dan smo zaokružili dobrim fotografijama s broda te se sretni vratili u hostel. Ostatak večeri proveli smo na igralištu.

Zadnji je dan naših avantura! Do ručka smo imali slobodno vrijeme koje smo uglavnom proveli u  pakiranju. Zadnji izlet bio nam je u „Plavi svijet“ gdje smo poslušali zanimljivu prezentaciju o dupinima. Uputili smo se prema busu. Neki su jedva čekali, a neki malo manje, polazak prema Zagrebu. Povratak je bio zabavan, puštali smo pjesme i zabavljali se. Vrlo brzo došli smo pred školu. Svi smo se pozdravili. No ipak, vidjelo se u nekim pogledima i pozdravima da smo bili pomalo tužni i svjesni da nam je ovo bilo jedno od zadnjih putovanja koji ćemo provesti zajedno.

Karla Puntarić, 8.a