Da sam ja učiteljica

Da sam ja učiteljica, gotovo pa cijeli program u mome razredu bio bi drugačiji. Djeca bi se zabavila i naučila nešto novo. Glavni bi mi cilj bio da djeca, bez obzira na uzrast, uče na zabavan i interesantan način. Svakoga dana poslije nastave panirala bih što ćemo raditi onog idućeg. Naravno, zbog svih obaveza koje donosi posao profesora, imala bih plan za cijelo polugodište koji bi se vrlo vjerojatno mijenjao s obzirom na to što je aktualno. U svako bih gradivo ubacila nešto učenicima blisko i poznato iz njihova svakodnevnog života. Postoje i teme koje nisu bliske učenicima i njihovom iskustvu, no u tom bih slučaju dala sve od sebe da im to što bolje objasnim te bih prva dva puta, pri učenju toga gradiva, pripremila igru za ponavljanje. Za zadaću bi dobivali listiće, no ne predugačke. Bitno je ne davati djeci previše zadaće jer se time ne postiže puno. U zadaću treba staviti osnovne i najbitnije dijelove gradiva, ono što su taj dan učili. Na pojedinosti bih se nadovezala kasnije kad je ono najbitnije usvojeno. Ponavljala bih sve to skupa kroz nekoliko sati – u školi i kod kuće. Svako bih im gradivo predstavila kao jednako važno, no ne i jednako teško. Taj dio je bitan. Po meni se ne smije reći djetetu da je gradivo lako jer će na taj način steći dojam da onda ne mora učiti za nadolazeći test iz tog gradiva. Možda bih istaknula da je gradivo jednostavno, no uz napomenu da svejedno za njega treba učiti. Djecu bih redovito poticala da uče. Tako bi bila spremna za iznenadna ispitivanja i nadolazeći test. Znam da sam još samo dijete i ne znam mnogo, no jedno znam za sigurno - da sam ja učiteljica, bila bih odlična!

Lucija Graovac, 6.b

Da sam ja učitelj, moja nastava bi bila zabavna i poučna. Ponekad bismo izlazili van, a imali bismo i manje zadaće. Toliko bismo se zabavljali da bi učenici petkom bili tužni jer dolazi vikend. Često bismo slušali glazbu, a testove bismo pisali dva puta godišnje. Tjelesni bi bio svaki dan. Igrali bismo razne igre, a pobjednik bi dobio nagradu. Ne bih bio strog i škola nikome ne bi bila problem.

Ja bih bio super učitelj!

Andrija Rajić, 6.b

Da sam ja učiteljica, najvjerojatnije bih predavala tjelesni ili engleski. Bila bih stroga, ali ne previše. Uvijek bih djecu poticala i ako im nešto nije jasno, ponovila bih i stotinu puta ako je potrebno. Ne bih dopuštala tučnjave, fizičko i psihičko zlostavljanje, svađanje, nazivanje pogrdnim imenima… Djecu bih učila da si međusobno pomažu, da pokrivaju jedni druge i da se poštuju. Neke bih sati odvojila za razgovore o okolišu te bih organizirala neka okupljanja. Djecu bih svaki mjesec odvela na izlet. Vodila bih ih na mjesta koja bi dobila najviše njihovih glasova. Djeci bih dopuštala da se, povodom nečijeg rođendana, počaste i zabave.

Ja za sebe mislim da bih bila dobra učiteljica te da bi me djeca poštovala i voljela.

Laura Mioč, 6.b

Kad bih ja bio professor, promijenio bih neke metode učenja. Djecu bih najprije učio kroz igru. Za svaki točan odgovor nagradio bih djecu s pet minuta pauze. Svojim učenicima i učenicama davao bih malo zadaće kako bi se mogli više odmarati i provoditi vrijeme sa svojim obiteljima. Kada bi netko u razredu bio zločest, dobio bi više zadaće nego drugi učenici, a oni koji bi zadaću pisali redovito, dobivali bi tjedan dana odmora. Ja ne bih ispitivao djecu, nego bih im davao testove s pet najosnovnijih pitanja. Mislim da bi neke od ovih savjeta naši profesori svakako mogli upotrijebiti u radu s nama djecom i tako nam uljepšati djetinjstvo.

Patrik Šoštarić, 6.b