Ove godine sudjelovali smo na našoj prvoj Smotri hrvatskog školskog filma. Smotra filmova je po meni najuzbudljivije iskustvo koje smo do sada imali priliku iskusiti. Na Smotri se prikazao naš prvi film, Koraljka.  

Naš film prikazuje život i interese profesorice i stručne rehabilitatorice u našoj školi - Koraljke Žepec koja radi u posebnom odjelu s učenicima koji imaju poteškoće. Njena struka rehabilitatorice i Brain Gym učiteljice jedna je od rijetkih zanimanja na ovome području pa je uz sve ostale interese koje ima bila odlična tema za film. Snimanje je bilo izazovno kao i montaža, no na kraju se sav trud isplatio. Kada smo čuli da ćemo sudjelovati na Smotri nismo mogli biti uzbuđeniji. Bila sam užasno ponosna na uspjeh koji smo postigli s našim filmom. Otvorenje Smotre je bilo u utorak od pet do šest sati poslije podne u kinu Tuškanac, a na nju smo išli svi mi koji smo radili film: Marica Šimić, Judita Galošić, Šimun Lončar i ja te naše profesorice Ana Bajo i Tea Celić. Nekima od nas bilo je podosta izazovno, no znam da nikada ne bih propustila takav događaj bez obzira na moje ostale aktivnosti. Za otvorenje Smotre svirala je hrvatska himna, a poslije toga je uslijedio govor organizatora. Prve projekcije su započele. Bilo je raznih filmova; horora, dokumentaraca, igranih i animiranih filmova. Svaki je film bio odličan i jako zanimljiv. Dobili smo odličnu inspiraciju za naše buduće filmove. Drugoga dana došlo je vrijeme za naš film! U školi smo bili svega dvadeset minuta prije polaska na drugu projekciju. S nama je išla i profesorica Koraljka koja nam je svima kao zahvalu što smo napravili film o njoj dala čokoladu. Film je bio među prvima po redu. Ispao je odličan, a poslije njega smo čuli i glasan aplauz.  
Ubrzo smo se morali vratiti pa nismo pogledali sve filmove do kraja. Na brzinu smo se fotografirali i krenuli prema školi na test iz engleskog. Jedino negativno je to što zbog testa nismo mogli ostati šetati po gradu na tako predivan dan. Tog poslijepodneva bila je i zadnja projekcija. Na njoj su bila dva dobra filma, a ostali su mi bili dosadni. Neki uopće nisu bili obrađeni od strane djece, već su ona samo glumila u njima.  

Sutradan je samo bio razgovor na koji je išla samo profesorica, dok smo mi bili u školi na lektiri. Voljela bih da smo imali vremena za otići na razgovor, no ništa zato. Bez obzira na to ja sam se odlično provela. Uvijek ću pamtiti našu prvu filmsku Smotru.

Lucija Graovac, 6.b