U četvrtak 9.6. oko 12:20 krenuli smo u džamiju. Išli smo pješke i prolazili kroz naselje Savica uz pratnju profesorice Milene Matošević i profesorice Željke Trajbar.  Šetali smo otprilike tridesetak minuta. Kada smo došli do džamije sve djevojčice i profesorice stavile su marame na glavu zbog poštovanja prema islamskoj vjeri. Ispred džamije nalazila se fontana i kako je vjetar puhao smočila nas je voda. Svi smo bili primjetili vrh džamije, minaret. Kada smo ušli u džamiju morali smo skinuti cipele,ali ovaj put dječaci i djevojčice. Potom smo ušli u prostoriju  za mise. Tamo nam je vjeroučiteljica Islamamskog vjeronauka objasnila sve i odgovorila na sva naša pitanja. Islamska vjeroučiteljica nam je objasnila kako je minaret isto što i naš zvonik. Također, kako su nekada imambi (islamski svečenici) pjevnim glasom pozivali slobodne ljude na misu. Onda smo pričali o tome kako muslimani vjeruju u jednoga Boga Alaha. Uglavnom, jako naglašuju kako vole svoga Boga i kako im je to jedini Bog, isto kao i u krščanstvu. Bilo je zanimljivo kako se u džamiji na zidovima ne smije ništa oslikavati, zato su na zidovima napisane riječi i poglavlja iz Kurana. Još jedna zanimljivost, koju smo saznali je ta što kada je džamija bila izgrađena predsjednik Libije je zagrebačkoj džamiji poklonio Kuran.  Nakon svih naših pitanja smo na povratku stali u McDonald´s. Nakon finog drugog ručka vratili smo se u školu i razišli se svojim kućama.

Tea Jurašić 5.a 

Ostale osvrte pročitajte klikom na [opširnije] ispod fotografije.