Dan sjećanja na Vukovar

Danas smo bili u Vukovarskoj ulici i zapalili svijeće, pomolili se i prisjetili se onih koji su poginuli. Mislim da je nepravedno za one koji su poginuli u ratu jer su bili bespomoćni, ali svojom žrtvom i žrtvom svoga grada su spasili nas.

Patrik Pavlek, 2.a

Dana 18.11. išli smo pješke do Ulice grada Vukovara. Išli smo da se prisjetimo onih poginulih u ratu. Zapalili smo svijeću i pomolili se za njih. Išli smo s učiteljicom. Vratili smo se u školu i zapalili svijeću u razredu. Zahvalite Vukovaru, našemu gradu junaku!

Lara Jerki, 3.b

Svake godine 18.11. sjećamo se grada Vukovara, heroja i mrtvih, zato smo mi, 3.brazred, zapalili svijeću u Ulici grada Vukovara. Htjeli smo se prisjetit svih mrtvih u ratu protiv Srbije. Pomili smo se.

Matej Bedenic, 3.b                                                                                                                                          

Dana 18.11 smo zapalili svijeće za sve one koji su poginuli, bili mučeni u Vukovaru. I da se prisjetimo svih  ljudi koji  su poginuli u Vukovaru. I uz to smo se pomolili.                                 

Matea Talan, 3.b

DA SE NE ZABORAVI…VUKOVAR

Dana 18.11.2014. išli smo u Vukovarsku ulicu. Tamo smo krenuli zapaliti lampione na spomen Vukovaru. Išla je cijela škola.  Iz škole smo krenuli pješice, jer je Vukovarska ulica blizu. Kada smo stigli stali smo u polukrug pokraj ceste. Svatko je pripremio svoj lampion i stao u red da ga učiteljica zapali. Zapaljene lampione stavili smo na rubnik ceste.Tada smo pogledali sve te lampione i vidjeli  smo lijep prizor. Također smo vidjeli i druge ljude koji pale lampione.

Karla 3.a

Danas 18.11.2014. išli smo s našom  učiteljicom Vanessom do Vukovarske ulice. Ona je u blizini naše škole. Tamo smo išli zapaliti svijeće u spomen na grad Vukovar, grad heroj. Prije nisam shvaćala zašto ga ljudi tako zovu. Mama mi je često pričala o tome što se tamo desilo, jer je i moja kuma Zrinka rođena tamo. I njena obitelj je tamo u ratu doživjela veliku tugu. Izgubila je nekoliko članova obitelji i zapalili su njihovu kuću. Ona je morala pobjeći sa svojima, sa samo par najdražih sitnica. Tata je morao ostati u Vukovaru. Svi su bili jako tužni i razdvojeni. A  stara baka i djed su bili dugo godina smješteni u jednom starom hotelu u Opatiji na moru. Djed je samo želio još jednom vidjeti svoj dom u Lovasu pored Vukovara da može uživati i mirno spavati u svojoj staroj kući. To je i doživio ,ali njegove kuće više nije bilo. Sagradili su mu novu i manju kuću, ali on i baka su bili presretni što su se vratili napokon svojoj kući. Svake godine u kući i na Vukovarskoj moja obitelj zapali svijeće i mislimo i na našu Zrinku i na njezinu obitelj i sve ljude koji su tamo poginuli.

Ana 3.a

Jučer su moji prijatelji palili svijeće u Vukovarskoj ulici u spomen na Dan pada Vukovara. Nažalost, ja tada nisam bio, ali zato sam zapalio svijeću doma. Tata mi je pričao što se događalo u Vukovaru za vrijeme Domovinskog rata. Tamo je počinjen najveći zločin u Europi poslije 2. svjetskog rata. Od tada, svake godine 18. studenoga svi palimo svijeće na sjećanje na heroje Vukovara. Moj tata, na taj dan, svake godine posjećuje Vukovar. Nadam se da će jednom povesti i mene.

Željko 3.a