2019-03-25 12:32:00

Savjeti učiteljima kod učenika s teškoćama čitanja i piasnja

SAVJETI ZA UČITELJE U RAD S UČENICIMA S TEŠKOĆAMA

  • Pokazivati razumijevanje za djetetove teškoće
  • Hrabriti dijete, poticati i hvaliti i za male uspijehe
  • Isticati njegova dobra postignuća u drugim područjima
  • U radu biti dosljedan, uporan i strpljiv
  • Utvrditi njegovu razinu znanja i usvojenosti vještina
  • Koristiti individualizaciju u radu, češće mu prilaziti
  • Dati mu mogućnost temeljite pripreme prije ocjenjivanja
  • Češće koristiti način provjere znanja koji njemu više odgovara
  • Raditi s njim dopunske sadržaje u kojima su teškoće najizraženije
  • Češće provjeravati razinu usvojenosti znanja i vještina- kao motivirajući faktor
  • Graditi u razredu pozitivno ozračje - pravo na različitost.

 

DOBRO JE :

Naglasiti ono što će se u lekciji učiti i završiti lekciju sažetim prikazom onog što se naučilo (tako se informacije bolje "sele" iz kratkotrajnog u dugotrajno pamćenje) Staviti ga da sjedi bliže ploči i učitelju Dijeliti zadatke u manje skupine informacija, Povećati font slova kod tekstova za čitanje s razumijevanjem i ispitnih materijala, Paziti na kvalitetu nastavnih i ispitnih listića i materijala (sadržaj, jezik, veličina slova, čitljivost), Isticati dobro napravljene stvari, a greške ispravljati kvalitetno (ne pisati preko djetetovog rukopisa, dijete i roditelj moraju vidjeti i razumjeti grešku) Negativne primjedbe uvijek na kraju ublažiti pozitivnom, motivirajućom primjedbom Koristiti različite načine ispitivanja i ocjenjivanja Jasno obrazložiti ciljeve ispitivanja i svoja očekivanja.

VAŽNO JE ZAPAMTITI:

dijete s disleksijom umara se puno brže od druge djece, ono mora upotrijebiti puno više koncentrirane pažnje da bi uopće moglo pratiti što se događa, može pročitati jednu riječ na nekoliko pogrešnih načina, a da to ne primijeti, može pročitati riječi točno, a da uopće ne razumije što čita, može jedan dan "zablistati", a drugi dan biti potpuno isključen i nesiguran, može se činiti kao da ne sluša, a zapravo ima problema s pamćenjem instrukcija u nizu, može se činiti lijeno, a zapravo ima probleme u organizaciji obaveza i treba mu pomoći u tome, može imati velike teškoće s bilo kakvim figurama i simbolima
(tablice, glazbeni simboli ... ), obično ima velike teškoće i u učenju stranih jezika, teško pravi zabilješke jer ne može slušati i pisati istovremeno, zbog sporog čitanja i pisanja, dijete s disleksijom stalno je u vremenskom tjesnacu, može davati dojam nespretnosti i zaboravljivosti, bez obzira koliko se trudio, može iskazivati neurotske simptome ili blaže oblike poremećaja u ponašanju jer ima lošu sliku o sebi.

Uspjeh u primjeni svih oblika pomoći kod djeteta s disleksijom ne ovisi samo o didaktičkim

pomagalima i metodama rada koje učitelj koristi. Podjednako je važno, a ponekad i važnije, ozračje u kojem se pomoć želi pružiti.  

Uvijek se radi o pitanju u kojoj mjeri zadovoljavamo djetetove
temeljne psihosocijalne potrebe:

težnju za ljubavlju i prihvaćanjem, potrebu za osjećajem zaštićenosti i sigurnosti, potrebu za potvrđivanjem vlastite ličnosti, želju da bude priznato i uspješno, želju da bude slobodno.

 

 

 
Osnovna škola Ive Andrića Zagreb