Jeste li znali?

 Nikola Tesla rođen je oko ponoći, između 9. i 10 srpnja 1856. godine za vrijeme grmljavinske oluje. Prema legendi, primalja je vremenske nepogode proglasila kao loš znak, a malog Teslu nazvala „djetetom tame“. Teslina majka oštro je odgovorila: „Ne! On će biti dijete svjetlosti!“ Pokazalo se da je njegova majka bila u pravu.                       Tesla je brojne radnje izvodio triput zaredom- pranje ruku, prije ulaska u zgradu obišao ju je tri puta, a broj koraka koji je napravio morao je biti djeljiv  brojem tri. Imao je fotografsko pamćenje. Bio je u stanju zapamtiti knjige i slike, a imao je i snažnu maštu kao i sposobnost vizualizacije u tri dimenzije. Upravo mu je ta sposobnost pomogla da se bori protiv zastrašujućih noćnih mora koje je imao kao dijete. Kako bi pobijedio strah od kolere od koje je patio kao tinejdžer, razvio je pretjerane higijenske navike. Toliko je mrzio bisere da nije htio razgovarati sa ženama koje su ih nosile. Prije sto godina predvidio je da ćemo imati pametne telefone, a tvrdio je da je izumio i zraku smrti. Posljednje desetljeće svojega života proveo je u sobi 3327 hotela u New York-u (naravno djeljiv je s tri), na 33.katu.

U dobrom raspoloženju stigli smo u Smiljan. U sklopu obilaska Memorijalnog centra pogledali smo dokumentarac o velikom geniju, a u kopiji laboratorija iz Colorado Springsa vidjeli demonstraciju s Teslinom zavojnicom- eksperiment od milijun volti. Malo je reći da smo bili oduševljeni.

Stalni postav nalazi se u njegovoj rodnoj kući. Lenta vremena omogućuje posjetitelju da pročita zanimljive podatke iz njegova života kao i ostala bitna zbivanja tih godina u Hrvatskoj i svijetu. U svjetlećim ladicama mogu se pročitati  citati o zanimljivoj osobnosti izumitelja.

U potkrovlju kuće izloženi su neki od Teslinih izuma: indukcijski motor, Teslina turbina, Teslina zavojnica te okretno magnetsko polje (Kolumbovo jaje) koje posjetitelji mogu uključivati samostalno.

Oduševljeni viđenim krenuli smo prema odmorištu Cvituša gdje smo ručali i kratko poigrali nogomet koji je veeelika replika stolnog nogometa, a zatim smo u Žitniku posjetili Spomen- dom dr. Ante Starčevića.

Sljedeće odredište nam je bio Kulturno informativni centar u Lovincu. Tamo su nas dočekali Lovinački robotičari, učenici koji su osvojili 2.mjesto na državnom natjecanju iz robotike. Pokazali su nam kako programiraju te pokreću robote, a zatim smo se u nešto jednostavnijim radnjama okušali i mi. Pokazali su nam i 3D printer te VW Bulli T2 , šahovske figure i životinje koje su izradili nakon printanja. Našem oduševljenju nije bilo kraja.  S profesorima matematike rješavali smo i matematičke mozgalice.

Na povratku kući svratili smo do Vrila mudrosti u Svetom Roku i u želji da budemo još mudriji popili s izvora malo vode. U Hostelu Sveti Rok dočekale su nas tople fritule i čaj.

Učiteljice su se ponadale da smo se od silnih doživljaja umorili te da ćemo u autobusu, na putu prema Zagrebu, sređivati dojmove u svojim glavicama. Ali ne!!!  Svoje doživljaje u velikom smo veselju razmjenjivali s ostali pedesetak učenika pričajući viceve, zagonetke, igrajući razne igre, pjevajući i šaleći se beskrajno. Nije li u tome čarolija učeničkih izleta?

U Zagreb smo stigli u 22.00 sata. Učiteljice i mame pomalo blijede, a mi u punoj snazi.

Na mladima život ostaje!