28. rujna 2017. u školskoj knjižnici okupila se razigrana družina prvih i trećih razreda koja je imala priliku slušati i aktivno sudjelovati u stvaranju stihova za koje su gospodinu Cmrku bile potrebne samo dvije obične riječi, a ono što bi od njih nastalo oduševilo je sve prisutne. Učenici su imali priliku pokazati i svoje glumačke sposobnosti pa smo tako prisustvovali jednoj svađi između, inače dobrih prijateljica, guske i patke…bilo je tu još svašta jer neograničena je dječja mašta.

INTERVJU SA SINIŠOM CVRKOM

Siniša Cmrk, nekada poznati televizijski voditelj popularne dječje emisije Turbo limach show, a danas dječji pisac, posjetio je našu školsku knjižnicu u kojoj je održao svoju radionicu pod nazivom Zvrkaonica. Nakon odrađene radionice zamolili smo ga da nam odgovori na nekoliko pitanja.

Bili ste voditelj najpoznatije  i najpopularnije dječje emisije (koju mi nažalost nismo imali prilike pratiti jer smo premladi). Što mislite o današnjem dječjem programu na televiziji?
Pa, ne mislim dobro zbog toga, reći ću vrlo konkretno,  što se zapustilo odgajanje djece kroz televizijski program. Što znači da ne postoji domaći dječji program, nego je sve više stranoga, crtića koji su agresivni, crtića koji nisu primjereni dječjem uzrastu po (mi to zovemo) sustavu vrijednosti. Dakle, ne odgajaju, već se samo trude ispuniti vrijeme i zato mislim da program nije baš nešto, ali ću se ja truditi popraviti to od sljedeće godine. Radim za dvadeset zemalja Europe jedan dječji festival tradicijske kulture kojim ću pokušati barem malo, jednokratno  godišnje nadomjestiti tu rupu.

Već dugo na razne načine radite za djecu i s djecom? Kakvi su kao publika?
Ja najviše volim djecu zato što su djeca ogledalo moje odraslosti. Kad više ne budem mogao izmamiti osmijeh ili smijeh ili iskrenost kod djece, onda ću znati da sam jako, jako preodrastao i zabrinut ću se. Dakle, djeca su meni ogledalo vlastite djetinjskosti i podsjećanje da smo svi bili djeca i da bi bilo dobro da i kad narastemo, puno godina radimo, nosimo uloge očeva, majki, zaposlenika, zaposlenica, učiteljica, ravnateljica, podvornika i sl. ne zaboraviti u tim trenutcima da postoje djeca koja nas uče ljepšoj strani života. Zato volim raditi s djecom jer ona su ljepše lice svijeta i uvijek ogledalo ljepše strane života

Možete li nam otkriti koju smiješnu anegdotu s nekog susreta.
Uh... da... kako ne. Mislim da ste mi vi pedeset i sedma škola koju sam posjetio od prošle godine. Recimo, kad smo radili u Varaždinskim toplicama tamo je došao dečko iz osmog razreda kojeg svi zovu Mrva. I tako ja velim: „Dajte mi dovedite tog Mrvu iz osmog da ga upoznam.“  I dođe Mrva, a Mrva je visok metar i osamdeset i pet i ima devedest i sedam kila. Ja sam pored njega izgledao kao pile malo...

Ostatak zanimljivog intervjua (tko ga je naučio stihovanju, kako se izboriti kamo ići na maturalac, kako se ljubav grabi šefljom i ne guta poput sendviča) možete pročitati u našem školskom listu.

Intervju vodile: Matea Kolarec i Nika Miletić, 6.c razred