. Svaki dio te kuće koja je dugačka jedan metar, 45 centimetara široka i 70 centimetara visoka sam je izradio, a za to mu je trebalo skoro 20 godina. Budući da supruga i on nisu imali djecu, a zbog bolesti sve manje može raditi,  počeo je razmišljati što će biti sa ovom prekrasnom kućicom. Hoće li je netko baciti na smetlište ili će uspjeti pronaći nekoga tko  će priču o njezinu nastanku prenositi budućim naraštajima. Od svoje susjede gospođe Danijele Ovanin čija djeca pohađaju Osnovnu školu Komarevo saznao je  da  učenici i djelatnici  Osnovne škole Komarevo njeguju tradiciju i žive narodne običaje. I tako je došao na ideju da kućicu u koju je smjestio sve uspomene i sjećanja na svoju suprugu  pokloni Osnovnoj školi Komarevo. Kad se otvore vrata i prozori kuće pogled nas vraća u jedan drugi svijet, svijet naših baka i djedova. U njoj se nalaze drveni kreveti presvučeni  narodnim pokrivačima, starinski ormari, stara škrinja puna fotografija , drveni namještaj u kuhinji te mnogo predmeta koje su  ljudi u to vrijeme koristili. Ispred kuće nalazi se prekrasan zidani bunar, panj sa sjekirom, kola i drvene papuče na ulazu u kuću. Učenici i djelatnici Osnovne škole Komarevo neizmjerno su zahvalni gospodinu Josipu Žaniću na ovom prekrasnom poklonu čija je vrijednost neprocijenjiva.  Budući da se bliži Božić i da nitko u to najljepše i najveselije doba u godini ne bi smio biti sam, djelatnici Osnovne škole Komarevo organizirat će blagdanski ručak za gospodina Josipa kako bi osjetio da nije sam i da će u našoj školi uvijek biti drag gost.