2014-11-22 23:14:45

Vukovar – grad heroj i grad heroja
Za učenike osmih razreda organizirala sam jednodnevnu terensku nastavu u Vukovar 31.listopada 2014. godine. Zahvaljujem njihovim roditeljima što su nas podržali i omogućili posjet gradu heroju i gradu heroja.
Profesorica Tajana Deverić napisala je dirljiv izvještaj s terenske nastave, a učenici svoje dojmove. Pročitajte što smo doživjeli, osjetili i naučili, a sve smo skupa potkrijepili fotografijama. Pogledajte! 
Sandra Debogović, prof.
 
 Izvještaj s terenske nastave   Oblačno, mračno jutro. Odlazak osmih razreda OŠ Ivane Brlić-Mažuranić u Vukovar 31. listopada, dan prije Svih svetih, bio je i više nego znakovit. U susretu s gradom nismo znali što očekivati iako smo već puno čuli o patnji i žrtvi Vukovara. Zajedno sa suncem ušli smo u Vukovar,  prelijepi barokni grad na obali Dunava, okružen nepreglednim zelenim ravnicama. Iako obnovljen, Vukovar je dao naslutiti  ponekom uništenom kućom , pokrpanim pročeljem ili zaraštenim dvorištem kako se ovdje dogodilo nešto strašno što se ne smije zaboraviti. Naš tužan obilazak započeo je u Spomen domu hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti. Ispred zgrade, koja je nekoć bila u funkciji pošte,  danas se nalazi  tenk kojim se napadao Vukovar i bista Blage Zadre - jednog od mnogih junaka Domovinskog rata.  Unutar Doma - tamni zidovi sa slikama strašnih događaja i stvarnih povijesnih fakata, a na podu uzidane  pločice svih tenkova koje su uništili hrvatski branitelji braneći grad. Zgrada je napravljena u obliku stisnute šake, a simbolizira snagu Vukovara u obrani od agresora.  

Osmašice i osmaši kod  Spomen doma hrvatskih branitelja

U samome centru grada prošetali smo do dvorca plemićke obitelji Eltz te smo zapalili našu prvu svijeću kod križa na ušću Vuke u Dunav. Svi učenici nosili su sa sobom svijeće. Minuta šutnje, zamišljeni pogledi.

Osmašice i osmaši kod Križa na ušću Vuke u Dunav

Krenuli smo prema Vukovarskoj bolnici. U podrumskim prostorijama bolnice mogli smo vidjeti kako su ranjenici i bolničko osoblje živjeli za vrijeme rata. Tri prostorije ostale su posve autentične. Na pločicama je ispisan svaki dan sa svojim tužnim statistikama o broju poginulih i ranjenih. Kroz  razgled bolnice vodio nas je živi svjedok nemilih događanja, preživjeli Vukovarac.     Podrum vukovarske bolnice – “Mjesto sjećanja”   U zloglasnoj vojarni JNA, a danas memorijalnome centru dočekao nas je pukovnik Mihaljević. Objašnjavao nam je ratne operacije bitke za Vukovar. Pokazujući pješačko i teško ratno naoružanje hrvatskih branitelja, mogli smo svjedočiti o domišljatosti, sposobnosti i junaštvu Vukovaraca u obrani od puno nadmoćnijeg agresora. U jednoj od vojarna prikazan je i koncentracijski srpski logor.     Osmašice i osmaši u vojarni 204. brigade   Noć se lagano spuštala, a mi smo se približavali najstrašnijem i najpotresnijem kutku Vukovara. Ovčara je nekoć  bila farma obitelji Eltz, zatim poljoprivredni kombinat VUPIKA,  danas je masovna grobnica, mjesto gdje su ubijeni ranjenici i bolničko osoblje iz Vukovarske bolnice. U hangaru, gdje su stradalnici proživjeli svoje posljednje sate prije smaknuća, otvoren je spomen dom. Na zidovima hangara pale se i gase slike ubijenih, a u sredini  doma je spirala na kojoj su krvavim slovima ispisana imena stradalih koja teku u vrtlogu u zemlju gdje gori vječno svjetlo. Na Ovčari smo zapalili našu drugu svijeću.  
Spomen dom Ovčara Mjesto masovne grobnice Ovčara   Noć je posve pala, a mi smo koračali kroz stotine bijelih križeva razasutih po zelenome travnjaku. Priču o snazi i volji, patnji i boli, ljudskom dostojanstvu i hrabrosti zaokružili smo na Memorijalnome groblju. Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata je najveća masovna grobnica poslije Drugog svjetskog rata u Europi. Ovdje počivaju svi oni koji su još trebali živjeti, svi oni koji su predstavljali mladost Vukovara, 983 duša. Treću svijeću zapalili smo za sve njih te smo im odali počast.   Memorijalno groblje Osmašice i osmaši OŠ I.B.Mažuranić   Jesenji vjetar nosio je naše tužne i teške dojmove kao i tada njihove nedosanjane snove. U svima nama preklapale su se različte slike: uništen grad, povorke protjeranih, povorke usmrćenih, likovanje i iživljavanje nasilnika, danonoćno granatiranje, vapaj Siniše Glavaševića, ali i Vukovar koji živi, ne odustaje i ponosno  gradi jednu novu budućnost. Vukovar smo ostavili sa još većim saznanjem o njegovoj veličini, snazi i hrabrosti. Tajana Deverić, prof.   Dojmovi učenika :   Naše zadnje stajalište bilo je Memorijalno groblje.  Predivno je uređeno, ali u meni je izazvalo veliku tugu i žalost,  te sam potajno spustila suzu. Nikada neću zaboraviti naš Grad heroja!                                            Samanta Trnjanac, 8.b   Vidjeli smo mjesta gdje je bio rat, mjesta na  kojima su ljudi patili, sakrivali se od neprijatelja, bili ranjeni, ginuli...  Za mene je posjet Vukovaru bilo lijepo, ali istovremeno,  tužno iskustvo.  Željela bih ga opet posjetiti. Bilo nam je prelijepo i to nikad nećemo zaboraviti. Emma Balja, 8.a   Toliko sam toga naučila, vidjela, i što je najvažnije, osjetila.  Kada smo bili kod masovne grobnice jedna rečenica napisana na kamen mi se urezala u pamćenje: „Oprostiti, ali nikada zaboraviti.“ Barbara Lukač, 8.b   Toliko žrtava, patnje, mučenja i tuge, nikome nije lako. Ne možemo svaki dan misliti o tome, ali trebali bismo se sjetiti kome dugujemo sve što danas imamo barem na dane poput ovoga.  Prije možda nismo shvaćali značenje riječi  rat,  ali nakon predavanja u školi i posjeta Vukovaru shvatili smo da u tome nema ništa lijepoga i da svatko tko je proživio strahote rata nikad ih  neće zaboraviti.  Moramo biti zahvalni i nikada ne zaboraviti da mi činimo ovu državu i da su mnogi ostavili sve svoje, a neki svoj život za nas, našu slobodu i budućnost. NIKADA NE SMIJEMO ZABORAVITI  VUKOVAR !!!!! Stela Margetić, 8.b   Vukovar je poseban grad, koji svaki Hrvat,  svaki građanin Republike Hrvatske, barem jednom treba posjetiti.  Treba ga cijeniti jer je podnio veliku žrtvu za sve nas, koji smo sada u slobodnoj i neovisnoj Domovini! Lucija Leovac, 8.b   Mislim da bi svi trebali barem jednom posjetiti Vukovar. To će biti nešto što nikad neće zaboraviti, kao ni ja.  Rekli su mi da će biti potresno, nisam im vjerovala dok nisam posjetila Vukovar i sama vidjela zašto su mi to rekli.  Ponosim se Hrvatskom i onima koji su je branili i dali svoj život s jedinom željom da im domovina bude slobodna.  Dali su život za mene, za sve nas, i to je dug koji im nikad nećemo moći vratiti!   Lucija Mirt, 8.a   Ponosna sam na učenice i učenike što su s puno ljubavi i pažnje, dostojanstveno i ponosno odali počast žrtvama! Na svim mjestima memorijalnog Vukovara ponašali su se zrelo i s puno poštovanja.       
Osnovna škola Ivane Brlić - Mažuranić Prigorje Brdovečko