Za sve one koji prate sport poznato je da su sportska događanja rezervirana uz srijedu te je ona po tome i poznata kao sportska srijeda! Međutim, prof. Hustić je odlučio u našu školu sportska događanja provesti kroz četvrtak što je i logično jer je za naše osmaše i sedmaše to bio posljednji dan škole, dan prije odlaska na maturalno putovanje.

Već od trećeg sata dogodili su se prvi nogometni okršaji između različitih razreda. Teren suh, vrijeme sunčano, temperatura visoka, atmosfera zadivljujuća. Kao što je i pripomenuo naš sportski as, trener i sudac (tri u jednom) Mario Hustić nije bilo važno pobijediti, već igrati i družiti se. Zabranjena je bila gruba igra i zapravo sve ono što i inače govori i objašnjava naš profesor na svojim satovima. Za dobar zvuk pobrinuo se Petar Margetić puštajući na razglas navijačke pjesme, ali i ostale hitove.

Vrhunac događanja bio je odbojkaški susret između profesora i učenika. Naši učenici, pri kraju sa školskim obvezama i mislima već u dugom toplom ljetu, svim su srcem navijali za profesore.  Svaki servis profesora gromoglasno su naglašavali uzvikujući imena izvođača početnog udarca ili odbojkašnim rječnikom "serve". Pa se tako moglo čuti:" VLASTA! VLASTA! IGOR! IGOR! DINO! DINO! SANDRA! SANDRA! ANAMARIJA! ANAMARIJA! ŠKODA! ŠKODA! IVANA! IVANA! DAVOR! DAVOR! MONIKA! MONIKA!", jer su svi oni bili članovi odbojkaške ekipe. Susret za povijest, slale su se dobre vibracije s jedne i druge strane, istinski školski spektakl!
I na kraju ako se pitate tko je pobijedio? Odgovor je: Bolji..., ali zar je to važno?

                                                                            Tajana Deverić, prof.