NA SATU DOMOVINSKE POVIJESTI

   I ove godine došlo je doba godine koje nas starije podsjeti na tužne i tegobne dane kada smo sa strepnjom iščekivali vijesti  i slušali što se događa u Gradu Heroju, u Vukovaru. Svakoga dana okrutna istina bivala nam je sve jasnija – Vukovar će pasti!...  A svi smo se grozili te spoznaje.

  To se i dogodilo 18. studenoga 1991. Glas Siniše Glavaševića, koji nam je tri mjeseca dočaravao sve strahote i patnje  stanovnika grada, ali i svu tvrdoglavost ,izdržljivost i junaštvo njegovih branitelja, utihnuo je. Ali agoniji njegovih branitelja nije bio kraj…

   Bilo je to prije dvadeset godina i svega se toga još živo sjećamo. Da, mi stariji se sjećamo, ali mladima treba govoriti… Treba im govoriti o malim običnim ljudima, a velikim junacima, o njihovim patnjama i hrabrim djelima. Treba ih učiti koja je cijena naše slobode i samostalnosti, kako se ova sloboda koju živimo rađala u krvi i patnji i kako je skupo plaćena. Tko bi nam to bolje mogao reći od sudionika tih događaja.

   Ove godine imali smo čast da je našu školu  22.studenoga 2011. posjetio vukovarski branitelj Tomislav Josić koji nam  je u našem dvosatnom druženju u prostoru naše školske dvorane pričao o tim danima ponosa i slave, ali  i patnje i žrtve. U smirenom, zanimljivom i vrlo odmjerenom izlaganju naš gost približio nam je te dane i izazvao kod svih nas (učenika i učitelja) vrlo duboke osjećaje i veliko zadovoljstvo što smo imali priliku upoznati tako skromnog velikog malog čovjeka, branitelja i rodoljuba. Svi smo mu postavili mnogo pitanja na koja je on vrlo strpljivo odgovorio .