2014-07-13 14:47:36

Oproštaj od kolege Anđelka

U ponedjeljak smo na posljednji počinak ispratili našeg dragog kolegu u mirovini  Anđelka Dumančića. Anđelko je preminuo u subotu, 5. srpnja u 74. godini života, nakon teške bolesti. U našoj je školi proveo većinu radnoga vijeka radeći kao učitelj tjelesne kulture i prirode. Bio je učitelj koji je iskreno volio predmet koji predaje i za koji je talentiran. Bio je učitelj koji je svoje učenike podučavao ljudskim vrijednostima i usadio u njih dio svoje dobrote i životne radosti.

                                                                          Dragi naš učitelju i poštovani kolega,

                                                                          nastavit ćeš živjeti u našim srcima.

                                                                          Počivaj u miru.

 

 

Anđelko je rođen 3. srpnja 1940. godine u Osmanlijama u Bosni i Hercegovini.

1967. godine diplomirao je na Pedagoškoj akademiji u Pakracu i stekao zvanje nastavnika biologije i fizičke kulture. Kratko vrijeme radio je kao učitelj u Srbiji u mjestima Čurug i Adaševci, a već 1968. zapošljava se u Osnovnoj školi Ivana Brnjika Slovaka Jelisavac kao učitelj tjelesne i zdravstvene kulture. U Jelisavcu radi sve do odlaska u mirovinu 2005. godine, i to s 35 godina radnoga staža i u 65. godini života.

Anđelko nije u Jelisavcu samo radio, već je i živio, u neposrednoj blizini škole, u učiteljskom stanu skoro 15 godina i mada se kasnije seli u obiteljsku  kuću u Našicama, smatrali smo ga Jelisavčanom.

Anđelko je bio učitelj mnogim  generacijama djece iz Jelisavca, Lađanske i Breznice Našičke. Iako je znao predavati i Prirodu, svi ga pamte kao učitelja Tjelesne i zdravstvene kulture.

Bio učitelj koji je iskreno volio predmet koji predaje i za koji je talentiran. Poticao nas je i usmjeravao prema sportu i sportsko-rekreacijskim aktivnostima, podučavao da smisleno i pozitivno provodimo svoje slobodno vrijeme.

Predavao je Tjelesni kada škola nije imala sportsku dvoranu i kada su materijalni i prostorni uvjeti bili posve nezadovoljavajući. Unatoč tome, sa svojim je učenicima postizao mnoge zapažene rezultate na sportskim natjecanjima. Nerijetko su jelisavački učenici osvajali prve nagrade u rukometu, nogometu, iako su po prvi put u životu igrali u sportskoj dvorani. To je pobjeđivala sportska upornost, ljubav i žar koje je Anđelko prenosio na svoje učenike.

Dok tugujemo, tješimo se riječima iz Knjige Mudrosti:

„A duše su pravednika u ruci

Božjoj,

I njih se ne dotiče muka nikakva.

Očima se bezbožničkim čini

Da oni umiru,

I njihov odlazak s ovoga svijeta kao nesreća;

I to što nas napuštaju kao propast,

Ali oni su u miru“


Osnovna škola Ivana Brnjika Slovaka Jelisavac