Zatim smo razgledali žive kukce, držali ih u rukama, gledali kroz povećalo i mikroskop...i oni koji su imali određeni strah od kukaca, danas su se potpuno oslobodili tog straha. Pogledali smo crtić, razgovarali, naučili crtati kukce, vrijeme je brzo proletjelo...barba Božo nas je pozvao da krenemo za njim u podrum, gdje smo pogledali izložbu prepariranih kukaca, a podrum i nije baš podrum...nešto poput prave pravcate špilje, najzanimljivije je bilo kad je barba Božo ugasio svjetlo, a mi ostali u mraku, brojili do 30 i vidi čuda kao da je netko upalio svjetlo, oči su nam se privikle na mrak i nije bilo problema pronaći izlaz iz špilje...uuu, baš uzbudljivo. Hvala barba Božo, bilo je odlično!
Zatim smo se s tetom Sanjom zaputili na kat kako bismo pogledali Malakološku zbirku obitelji Bakotić, koja je nastala dugotrajnim sakupljanjem gđe. Nede i njezinog pok. supruga Ante Bakotića.
Bilo mi je super, baš lijepo i zanimljivo.
Držao sam u ruci pitomog stršljena !
Vidjela sam kostur živog dupina!
Bube su mi baš super!
