Vukovaru, grade, molitvo u zoru

 u rascvaloj krošnji dok se bude ptice,

 spomen rana tvojih, tvoju noćnu moru

 zbrisat neće jutros vjetar iz ravnice.

 Al' na pepelištu ukletoga zdanja

 gdje su glasa ljudskog pokidane žice

 kao materinski blagoslov izranja

 bolnica-jedrenjak iz povijesne tmice.

 Ne izlazi sunce nad dunavskim brijegom

 no u tvojoj duši uskrsnuloj, grade,

 iz dobrote ruku što kruh mira dijele.

 Korakom su bodrim te sestrice mlade

 golubicu tvoju kamenu pod snijegom

 pronašle, i vatrom daha oživjele.

Vesna Parun