Učenici razredne nastave potaknuti Amalijinim bajkovitim pričama ilustrirali su likove i pojedinosti koji su im se najviše svidjeli i urezali u pamćenje te su pisali svoje dojmove o njezinim pričama. Jednu od priča Velika tvornica riječi djeca su slušala prateći ilustracije iz kamishibaia, tzv. papirnatog kazališta u drvenoj kutiji. Posebno su ih se dojmile priče Dino i jabuka te Priča o nesretnom čovjeku. Učenici predmetne nastave pisali su svoj komentar i osvrt na priče koje su čuli ističući važnost bogatstva hrvatske jezične baštine, njezinih narodnih priča i dijalekata. (VIDEO) 

Neke od dojmova možete pročitati u nastavku:

Teta Amalija je sa sobom nosila puno stvari, a najviše sam primijetio jednu drvenu kutiju koja se zove kamishibai. Rekla nam je da ljudi u Japanu nose tu kutiju na biciklima, okupljaju ljude i pričaju im priče. Ta kutija je pomogla teti Amaliji u pričanju uzbudljivih priča.

Pričopričačica nam je pričala zanimljive, duhovite i uzbudljive priče. Najviše me se dojmila priča o čovjeku koji je tražio sreću. Pokazala nam je televiziju bez struje. Zove se kamishibai i dolazi iz Japana. Najčudnije ime ikad.

Jutros je u našu školu došla teta pričopričalica. Izgledala je kao Vesna Gotovac iz Kumova. Pričala je zanimljive i smiješne priče. Donijela je kutiju koja se zove kamishibai.

Zaista bih voljela da nam ova knjižničarka opet dođe u posjet i razveseli nas svojom duhovitošću i pričanjem priča koje bismo dugo u noć mogli slušati. Iako sam u početku mislila da će priče biti samo za djecu nižih razreda, vrlo brzo nas je razuvjerila i pokazala nam da su njezine priče veoma zanimljive i starijima.

Ljepota slike je u očima promatrača, a ljepota priče u govoru pripovjedača.

Cijela čarolija kamishibai pripovijedanja započinje otvaranjem vrata drvene kutije. Upravo to podsjeća na dizanje zastora u kazalištu i odlazak u svijet koju priča pruža.