Prvi dan je započeo rano , no unatoč pospanosti , krenuli smo autobusom na svoj put do Vukovara, s nama je bio i profesor povijesti Marin Somborac te razrednice Atlagić,Budić i Kovač. Kada smo stigli , upoznali smo pukovnika Mihaljevića  koji je zanimljivim prezentacijama na temu Domovinskog rata i Bitke za Vukovar predočio zbivanja iz 1991. Nadopunili smo svoje znanje hrvatske povijesti o Domovinskom ratu.Nakon prezentacije naš se dan nastavio  odličnim ručkom u jednom vukovarskom restoranu uz Dunav.Bili smo gladni pa su nekima porcije bile i premale. Odmoreni , krenuli smo u posjet Gradskom muzeju u Vukovaru u kojem smo upoznali mnogobrojne predmete i naučili o prošlosti vukovarskoga kraja. Vidjeli smo i bijeli križ na ušću Vuke u Dunav gdje smo nešto naučili i o njegovom istarskom autoru. Naravno , nismo mogli odoljeti fotografiranju uz moćni Dunav.

   Zatim smo posjetili bolnicu. Ono što smo vidjeli unutra, ponijet ćemo sa sobom dalje u život.O zbivanjima u bolnici pričao nam je čovjek koji je i sam proveo jedno vrijeme kao ranjenik u bolnici.U njegovim očima i danas se vidi bol,kao da još uvijek živi u prošlosti.Mnogima je bilo vrlo potresno obilaženje podruma bolnice. Pogledali smo jedan kratki dokumentarac koji je govorio o legendarnoj bolnici. Nakon toga smo u tišini prošetali hodnicima bolnice gdje smo čuli mnogobrojne priče i vidjeli svojim očima uvjete u kojima su ljudi u ono vrijeme preživljavali. Na kraju svega toga smo se upisali u knjigu sjećanja , nakon čega smo polako krenuli van i na kraju...kući.U autobusu je uglavnom vladala tišina jer smo bili zatečeni , zamišljeni, potreseni…Jedno je slušati na satu povijesti o Domovinskom ratu i Vukovaru, a drugo je slušati svjedoke i obići mjesta stradanja.

Drugi je dan  počeo još ranije , no nama nije smetalo. Kada smo ovaj put stigli u Vukovar , svoj smo dan započeli razgledavanjem Memorijalnog centra Domovinskog rata u kojem smo svi s puno pažnje slušali pukovnikove riječi. Naučili smo o tehnologiji , opremi i uvjetima s kojima su se branitelji morali nositi. Taj dan smo , osim na ručku , proveli i na mnogim drugim memorijalnim mjestima poput groblja tenkova, na kojem smo naučili sve o povijesti Trpinjske ceste. Dan smo proveli i u spomen -domu Ovčara  gdje smo održali minutu šutnje za sve stradalnike. Posjetili smo i Memorijalno groblje žrtava Domovinskog rata gdje smo opet odali počast svim poginulima.Sada smo shvatili i spoznali bol, patnju, rane Vukovara i Vukovaraca.Nije dovoljno sjetiti se Vukovara samo kada obilježavamo godišnjicu pada grada, Vukovar treba posjetiti, doživjeti više puta tijekom života.Rat donosi stradanja, uništava ljude,djetinjstva, obilježava narode… Nakon razgledavanja , na kraju dana smo imali jednu prezentaciju i ,naravno , kviz za učenike koji je završio vrlo , vrlo napeto.Zauzeli smo 2. mjesto.Slobodno vrijeme proveli smo šetajući zanimljivim,strmim ulicama Vukovara.

Ovo nam je bio jedan od najvažnijih i najutjecajnijih izleta ikada , na kojem smo naučili mnogo o povijesti naše zemlje i svih ljudi koji su ju pomogli izgraditi. Ovaj nas je izlet naučio o mnogo stvari i prikazao nam je kakva je zapravo razlika između čitanja o ovakvim mjestima i tragedijama i posjećivanja mjesta gdje su se sva ta strava i užas zapravo dogodili.

Autori (tekst i slike): Vilim Capić i Matija Grgić, Matea Kuleš, Katarina Repušić