Najveći hrvatski znanstvenik svojega doba a zacijelo i uopće, Bošković je kao isusovac bio i fizičar, matematičar, astronom i filozof. Školovao se u isusovačkom kolegiju u Dubrovniku i u Rimu. Zaređen za svećanika, nakon studija ostaje na Kolegiju kao publicus matheseos professor.
        Kao profesionalni znanstvenik putovao je i djelovao u mnogim zemljama te je bio jedan od posljednjih univerzalnih ljudi europske humanističke tradicije.
Godine 1736. počinje objavljivati svoje Dissertationes iz matematike, fizike, astronomije i geodezije, a 1763. tiskana je u Veneciji njegova Theoria Philosohiae Naturalis, djelo izuzetne vrijednosti, plod dugogodišnjeg studija genijalnog uma. Poznat znanstvenik svojega doba, član mnogih akademija znanosti, aktivno djeluje u najrazličitijim znanstvenim centrima tadašnje Europe. Neprekidno u pokretu, u radu, osamljen i poštovan, u 76. godini života, shrvan bolešću, umire 13.veljače 1787. u Milanu, gdje je i pokopan u crkvi S. Maria Podone.