Projekt se provodi tako da svakog petka jedan učenik dobije  „knjižničnu naprtnjaču“ koja sadrži 8 zanimljivih , nelektirnih knjiga iz različitih područja, ponese je kući, a iduće srijede vraća u školu. Neke  knjige iz naprtnjače su namijenjene roditeljima, neke djeci, a neke služe za zajedničko čitanje. Potrebno je da se barem 30 minuta dnevno u obitelji provede u čitanju ili prelistavanju knjiga. Dojmovi se upisuju u bilježnicu koja zajedno s knjigama „putuje“ u obitelji. Svake srijede učenik u razredu prepričava ostalim učenicima najljepše doživljaje tijekom proteklih dana kad su svi u obitelji čitali knjige iz naprtnjače.

Nikada ne možemo pretjerati u isticanju važnosti čitanja za mentalni razvoj i proces obrazovanja i cjeloživotnog učenja. Ako učenici u nižim razredima ne uvježbaju dovoljno dobro tehniku čitanja, kasnije je veoma teško nadoknaditi propušteno. Redovito takvi učenici imaju problema s učenjem, ne samo s čitanjem (lektire). Projektom „Čitamo mi, u obitelji svi“ roditeljima se skreće pozornost na činjenicu koliko je vrijedno i nezamjenjivo da tijekom  nižih razreda budu uzor svojoj djecu u čitanju, umjesto da ih tjeraju na čitanje. No, ovim projektom roditeljima se ne skreće samo pozornost na važnost čitanja, već ih se veoma efikasno pridobiva da tijekom pet dana na različite načine čitaju sa svojom djecom te da tako dožive lijepe trenutke koje će dugo pamtiti. 

Istraživanja su dokazala da je maksimalni utjecaj „savršenog nastavnika“ na učenika u usvajanju gradiva i životnih vrijednosti 40%. Dakle, na roditeljima je ostalih 60%.
Nema kvalitetnijeg poticaja i efikasnije metode svladavanja tehnike čitanja, nego kad učenik svakodnevno vidi svoje roditelje kako čitaju i kako uživaju o pročitanomu.

Završila bih riječima Michaela Gormana (američkog stručnjaka za knjižničarstvo): „ Ljubav prema čitanju otporna je i žilava biljka, ali njezino sjeme se mora posijati rano i njegovati dok ne proklija“

Gordana Šutej, školska knjižničarka