Ljeto je na pragu, a njegovim ulaskom u naše živote, vi ćete izaći iz njih. To je sudbina nas učitelja. Visoko sunce na nebu svake godine najavljuje vrijeme još jednog rastanka.

Adio osmaši!

Vaši učitelji uvijek će vas pamtiti! U našim ste životima ostavili neizbrisiv trag! Iako smo mi učili vas, bili ste naši veliki učitelji. Svatko od vas, na svoj jedinstven način!

Nisam pjesnik, ali poznajem riječi jedne razrednice - pjesnikinje, učiteljice Meri Popović, riječi koje najbolje opisuju što vam želim na kraju poručiti:

" Želim da sa sobom ponesete svijest o tome da je svatko od vas poseban i potreban ovome svijetu. Da je život težak, ali ga vrijedi živjeti. Da su čovječnost, poštenje i ljudskost uvijek u modi, nemaju rok trajanja ni cijenu. Da je važno imati prijatelja i biti prijatelj. Da ocjene nisu mjerilo uspješnosti, ali znanje jest. Da će na vas ponekad vrebati mračni trenuci puni boli, samoće i tuge, ali uvijek negdje postoji svjetlost koje će rastjerati mrak. Da volite sebe sa svime onome što nosite u sebi, jer ste vrijedni ljubavi. Da ste darovani ovom svijetu i ovaj svijet je darovan vama. Budite promjena koju želite vidjeti u svijetu. Budite zaljubljeni u život i slijedite svoje snove."

Adio osmaši!

Vaša razrednica