Svaki je učenik imao mjesec dana vremena za osmišljavanje papirnate vrećice prema listi za samovrednovanje i rubrici za vrednovanje uradaka, a ovaj su tjedan predstavljali svoje uratke i ujedno vježbali svoj javni nastup i jezično izražavanje. 

Prednju su stranu kreativno oslikali kao naslovnicu pročitanog djela, a na suprotnoj strani vrećice zapisivali su unaprijed dogovorene podatke o djelu. Bočne strane vrećice posvetili su najdražem liku i usporedbi vlastite osobnosti s navedenim likom te citatima koji su im se posebno svidjeli ili im ostali u sjećanju.

Najzanimljiviji dio krio se u sadržaju papirnate vrećice – trebali su stavili deset predmeta koji su na neki način povezani s radnjom romana. Tijekom predstavljanja svoga uratka učenici su iz vrećica izvlačili različite predmete objašnjavajući zašto su baš te predmete uvrstili u svoje vrećice. Ukoliko su neki predmeti bili preveliki, učenici su stavili svoje crteže u vrećicu.

Mnogi su se zanimljivi predmeti našli u vrećicama: plastični pištolj, crna torba puna novaca, plavi fićo, vrbova grančica, limenka, žuta koverta, televizor, novine, konopac, bombon, fotoaparat, naočale, šahovska ploča, lokot, nož, ključ i mnogi drugi predmeti. O prednostima ovakva pristupa obradi književnog djela za cjelovito čitanje, najbolje je priupitati same učenike koliko im se svidio ovakav način rada.

tekst: učiteljica Monika Grozdanić