Zašto je Inga počela volontirati te što joj je volontiranje donijelo u životu možete pročitati u daljnjem tekstu, a mi potičemo i ostale učenike da se uključe u volontiranje i ulože svoje vrijeme, znanje i vještine te pomognu dobrobiti i napretku društva. Ponosni smo na Ingin angažman u udruzi Jaglac!

Moje volontiranje u udruzi Jaglac

Moje volontiranje u udruzi Jaglac počelo je prije tri godine. U početku sam se bojala, to mi je bilo jedno potpuno novo iskustvo, ali kada sam došla ondje i upoznala se s korisnicima prošla me sva trema i potpuno sam se opustila. Prije tri godine nisam imala baš pravih prijatelja, malo su me i osuđivali, ali uz Jaglace mi je bilo lakše prebroditi to razdoblje. Na svijetu ima puno ljudi koji gledaju koju marku odjeće nosiš, jesi li bogat ili siromašan. U Jaglacu je to totalno nebitno, njima je najbitnije da dođeš s osmijehom na licu i srcem punim ljubavi. To je jedan od razloga zašto volim ići u Jaglac. Kada dođem ondje ne moram brinuti hoće li me osuđivati jer nisam obučena u trendu, jer nisam bila kod frizera ili jer se malo razlikujem od neke djece svoje dobi. U Jaglacu se osjećam posebno, ondje je sve drugačije od stvarnog svijeta, lica su uvijek nasmijana, nitko ti se ne ruga i svi su ti podrška. Smijeh iz kuće Jaglaca uvijek se čuje, bilo da se radi o kreativnoj, sportskoj ili plesnoj radionici. Moj prvi dolazak u udrugu bio je s namjerom da ja pomognem njima, ali vidjela sam da je pomoć bila obostrana. Moja generacija premalo je upućena u volontiranje, neki misle da je to sramotno, neki se rugaju osobama s intelektualnim teškoćama, a neki misle da je to glupo. Mislim da za njihova razmišljanja nema nikakva drukčija riječ nego tužno. Nadam se da će ipak neki moji prijatelji odustati od takvog razmišljanja i postati volonteri.

Inga Čunko, 8.b razred