2012-11-16 09:06:01 Vukovar Bole me rane moje zemlje, Te tvrde i strpljive zemlje S kojom lijegam i s kojom ustajem. Nikola Milićević Otvorena srca i sa sjetom u duši, mi, djelatnici Osnovne škole Ivana Gorana Kovačića u Cisti Velikoj, krenismo put Vukovara, grada ponosa i prkosa, grada otpora i predanosti. Naporan i dug put nisu nas omeli da posjetimo sva mjesta ranjenog, ali uspravnog grada, poklonimo se žrtvama, svijećama, cvijećem i molitvom odamo počast viteškim sinovima Vukovara, znanim i neznanim herojima, neustrašivim braniteljima i odanim sinovima drage nam Hrvatske. Preplavile su nas tuga i potištenost dok smo s bolom u duši i molitvom na usnama obilazili Memorijalno groblje prepuno mladića pokošenih u naletu mržnje srbočetničkih postrojbi i JNA. Dostojanstveno smo se poklonili mučki ubijenim i streljanim domoljubima na Ovčari koja nas nijemo opominje da oprostimo, ali i da ne zaboravimo zvjerstvo koje im počiniše zlotvori. Memorijalni centar branitelja grada Vukovara bijaše naša sljedeća postaja. U betonu vidjesmo čahure od kojih uvenuše cvjetovi našeg Vukovara. Uvedoše nas u tamnu prostoriju koja svojom tamom opominje, podsjeća, otkriva... Slike i imena poginulih, koje se izmjenjuju u toj prostoriji, mame suze iz naših očiju i bolni uzdah iz prsiju. Tužni i duboko potreseni krenusmo dalje, do Vukovarske bolnice, mjesta krika i boli, mjesta očaja i patnje. I zaista, svima nam tu zastaje dah od tuge i nemoći, drhtimo od užasa koji nas je zahvatio. Taj prostor tmine i vlage je ispunjen glasom vizionara i glasonoše slobode i nade iz ubijenog Vukovara. Na ekranima se izmjenjuju slike ranjenog Vukovara i njegovih domoljuba, a pločice na napuklim zidovima bolničkog hodnika svjedoče o žrtvama i stradalima koji su neprekidno stizali u bolnicu. Svjedoče o ljudima koji su imali srce, ljudima koji su gajili nadu, ljudima koji su se borili za Hrvatsku. Potišteni, ali ispunjeni ponosom i zahvalnošću oprostili smo se od naših heroja, naših neustrašivih domoljuba čija tijela napadoše dušmani bez srca, bez osjećaja i bez srama. Na povratku se poklonismo velikanu Domovinskog rata Blagi Zadri, pozdravismo se sa simbolom otpora - našim Vukovarom i zavjetovasmo se kako ćemo njega i njegove branitelje nositi u srcu, prenositi istinu mlađim generacijama o velikoj patnji i ljubavi prema domovini i svome narodu tih običnih ljudi nepopustljivog duha, velikog srca i čeličnog morala. Senka Vučak |
Osnovna škola "Ivan Goran Kovačić" Cista Velika |