Gospođa Senka Vučak, učiteljica Hrvatskog jezika, dobri duh Zbornice, nesebično je pomagala svima i zbog toga je bila, i ostala,  omiljena među kolegama, ali i među učenicima. Svoje znanje i bogato životno iskustvo je prenosila učenicima s lakoćom i vještinom pravog učitelja.  Topli pogled, srce ispunjeno dobrotom i dobronamjerni savjeti su samo neke značajke kojima možemo opisati našu Senku. Uvijek spremna za rad, ali i za veselje. Šale s njom nikad nije nedostajalo i zbog toga je uvijek bila okružena ljudima koji su voljeli i poštovali nju kao osobu i kao učiteljicu.

Druga naša umirovljenica, gospođa Ivka Šetka, dugi niz godina je provela brinući se za čistoću školskih hodnika i učionica. Možemo ju opisati kao tihu, nenametljivu i vrijednu radnicu koja je rado pomagala drugima i brinula se za naše učenike. Često smo ju viđali u razgovoru s njima.

U četvrtak smo zajedno proslavili njihov odlazak u mirovinu uz prigodan domjenak koji su nam pripremile. Dan je bio ispunjen emocijama jer će nam obje uistinu nedostajati. Ravnatelj im je u ime svih zahvalio na njihovom požrtvovnom, dugogodišnjem radu i udijelio im prigodne poklone i zahvalnice.

Drage naše kolegice, hvala Vam za sve što ste učinili za Školu, hvala Vam za svako znanje koje ste prenijele, za svaki savjet koji ste udijelile, za svaku prijateljsku riječ koju ste uputile svojim kolegama, djeci i njihovim roditeljima.

Od srca Vam želimo da uživate u zasluženoj mirovini, da se odmorite od briga, da ostvarite sve što ste željele i da Vam Bog podari obilje zdravlja!

Uvijek ćete ostati u srcima svih nas i željno ćemo iščekivati Vaše posjete Školi.

 I za kraj, ovo nije ZBOGOM već DOVIĐENJA! 

Martina Vlašić, prof.