Susret sa zimom  

                                Zima je. Najhladnije godišnje doba. Izašla sam van. Po kalendaru je zima, ali      zimi ni traga.

-  Hajde Zimo, dođi, vrijeme je da dođeš!

-  Ne mogu.

-  Zašto ne možeš?

-  Prezauzeta sam. Ali dobro, možemo se upoznati.

                                 Zima mi prilazi. Ima mekanu, bijelu haljinu ukrašenu blistavim ledenicama. Lice joj je rumeno, kosa joj je bijela, lepršava, ukrašena sitnim, srebrnim pahuljicama. I svaki put kad izgovori riječ tisuće pahuljica poleti prema neni i snijega je bilo sve više.

-  Ja sam Zima.

-  Ja sam Gabrijela.

-  Zašto me zoveš?

-  Htjela bih da  ova zima bude bijela.

-  Dobro, bit će bijela.

                             Zima je počela puhati i puhati., sve dok cijele Vinkovce nije zabijelila. Djeca u gradu su presretna. Svi se igraju i vesele. A Zima i ja  smo najbolje prijateljice. I ja sam sretna.  

                            Ali ubrzo će proljeće. I Zima polako odlazi i suzicu briše.

                                                                                     Gabrijela Zečević, 4.c