Nastalo je u antičkoj Grčkoj iz rituala koji su se održavali u čast boga Dioniza. Od svog početka, kazalište je imalo mnoge oblike i inačice u kojima su se koristili: govor, geste, glazba, ples i spektakl, kombinirajući više različitih grana umjetnosti u jedan umjetnički oblik. Prvi zapisi o praksi kazališta u Hrvata datiraju iz 11. stoljeća. Dubrovnik u to vrijeme predstavlja centar kazališnog života, iako se predstave odvijaju diljem hrvatskog teritorija. U 18. st. tiskaju se i prvi kazališni programi , a nakon 1834. godine, kazališni život u Hrvatskoj polako, ali sigurno postaje profesionaliziran. Usprkos svim političkim i materijalnim teškoćama ono se pretvara u jedinstveno, nacionalno glumište pri čemu najveće zasluge imaju tri velika imena: Dimitrije Demeter, August Šenoa i Stjepan Miletić.

Kako bi se potaknulo učenike škole da što više posjećuju kazalište i na taj način steknu naviku razvijanja osobne kulture, u školi je postavljen prigodni pano koji je izradila školska knjižničarka Josipa Sudarević.