Na dobro vam došla badnja večer!

Dan uoči Božića nosi naziv Badnjak, ime mu dolazi od riječi bdjeti, jer se na badnju večer bdije pobožno čekajući Kristovo rođenje. Kako se u badnjoj noći bdije,važnu ulogu ima svjetlo. Neizostavne su još iz davnina uobičajene božićne svijeće, a skoro u pravilu je u hrvatskim krajevima posebno za ovu priliku napravljena svijeća - svijeća voštanica. Badnjak je i panj koji se na taj dan unosi u kuću i stavlja na ognjište. U nekim se krajevima u kuću unosi jedan, a u nekima tri panja. Tri su panja simbol Svetog Trojstva, a njihovim se žarom pripaljuju sve svijeće u kući. Panjevima koji tinjaju obično bi se dodavalo malo hrane s blagdanskog stola i vina koje se pilo. Vjerovalo se da će vatra velikih panjeva donijeti dobro cijelom domu i svim ukućanima. Slama se kao znak Božića održala znatno duže od panjeva. Postavljala se pod stol uz zvukove božićnih pjesama. Na slami se sjedilo i pričalo sve do odlaska na polnoćku, a često se na njoj i spavalo. Kad se unese slama i badnjaci, započinje bdijenje. Vrhunac badnjeg bdjenja jest proslava polnoćke. Bdjenje počinje uvečer, kad se obitelj okuplja oko stola, još uvijek s posnim jelima, i unošenjem badnjaka i slame kad kako je to običaj u nekim hrvatskim krajevima - domaćin pozdravlja ukućane pozdravom koji naviješta skori Božić "Faljen Isus! Na dobro vam došla badnja večer"! Na taj pozdrav slijedi odgovor: "I s tobom zajedno!“ Na Badnjak nema objeda, jer se posti do večeri, a jede se samo navečer, ali i tada samo nemrsnu hranu. Večera na Badnjak je posna.

Simboli Božića
Badnjak je mlado, hrastovo ili cerovo drvo, koje se na Badnji dan rano ujutro siječe i donosi pred kuću. Uveče, uoči Božića, badnjak se presijeca i zajedno sa slamom unosi u kuću. S badnjaka se uzimao žar kojim su se palile svijeće i vatra na ognjištu. Dok je panj badnjak morao uzmaknuti iz tradicijskih običaja i obreda, slama se kao znak Božića mnogo dulje održala .Ona se unosi i posipa  po cijeloj kući. Prema narodnom vjerovanju, slama se unosi zato što je i Isus rođen na slami.U seoskim kućama slama na podu leži i po tri dana, a u gradovima ova je simbolika svedena na rukohvat slame koja se postavlja uz panj badnjak. Badnjak u gradu sačuvao je tako samo dijelić seoskih tradicija, a slavi se uz božićno drvce, uz kućne jaslice, uz pjevanje ili slušanje božićnih pjesama i uz posebno pripravljenu večeru. Najvažnije je  bdjenje u iščekivanju polnoćke.

Izvor: http://zena.hr/bozic/clanak/ostalo/u_predvecerje_bozica/260