Kada smo stigli na bus, vani je bilo hladno, a ptice su još spavale. Vani je dakle, vladala tišina. Raspoloženje je poraslo čim smo krenuli, maleni su se dobro snašli s nama, vrlo su zanimljivi. U druženju s njima vratili smo se u „dječje dane“ i nakratko , ali ipak slatko , postali trečašići. Put je trajao u dobrom društvu, zabavi, glazbi i igrama. Niti u jednom trenu nam nije bilo dosadno. Stigli smo oko pola jedan, a na ulazu u muzej nas je dočekala ljubazna voditeljica. Cijeli grad je odjekivao u duhu prošlosti. Učiteljice s kojima smo putovali bile su drage i popustljive, ipak smo mi dobra djeca ,zar ne?

U muzeju smo ostali zatečeni.Toliko zanimljivih pojmova, tako lijepih i uređenih detalja , tako kreativno osmišljen prostor…. Ostali smo zamišljeni. Toliko je sve realistično i poučno prikazano , da ćemo uvijek pamtiti razvitak krapinskog pračovjeka…. Ostali smo oduševljeni tim podatcima  i dok smo uživali u pizzi.

Nakon odličnog druženja i fine hrane, koja je baš dobro „legla“ nakon toliko informacija krenuli smo kući. Zaspali smo u autobusu , neki su se igrali , neki smijali , neki također spavali. U glavi su nam još bljeskali prizori kamenog doba …..

Meri Andraković i učenici 8.d razreda