2017-05-08 20:44:05

Sat književnosti s pučkim pjesnikom Đurom Kuveždićem
Čim više čitaš više znaš
 
Da nastava može biti drugačija, da ne moramo zapisivati, rješavati zadatke, izlagati  i da sat može proći jako brzo, uvjerili smo se kada nam je u goste na sat književnosti došao pisac.

Učiteljica Senija Komić i pučki pjesnik Đuro Kuveždić

 

Sat su započeli tamburaši – četvero učenika koji sviraju u školskom tamburaškom sastavu – Nikolina Balić, Laura Iskrić, Ivana Kolarević i Hrvoje Kuveždić. Odsvirali su svima poznatu pjesmu Ne dirajte mi ravnicu. Naš gost, ilački pučki pjesnik Đuro Kuveždić, odmah se prisjetio dana progonstva i rekao kako su uvijek uz tu pjesmu svi plakali, ali i vjerovali u povratak.

 

Mladi tamburaši: Laura Iskrić, Ivana Kolarević, Nikolina Balić i Hrvoje Kuveždić

 

Učenica Sara Salatović vodila je program susreta i uvodno objasnila da je ovaj sat zapravo učenje jer upravo na satima književnosti učimo i čitamo poeziju na svim hrvatskim narječjima, a kako imamo poznatoga Ilačana koji piše narječjem imali smo priliku čuti izvornoga govornika i pisca.

Naš gost jako se dobro osjećao, rekao ja da mu je drago što smo ga vratili 60 godina unatrag jer se prisjeća svoga školovanja i učenja. Rekao je pri tom da nam je svima važno učiti, što više čitati, jer da nas to čini boljim ljudima i da će nam znanje olakšati budućnost.

U nastavku su sata učenici Bartol Bilandžija, Gabrijela Josić, Marko Dević, Matija Kuveždić i  Ivana Kolarević čitali i recitirali pjesme Đure Kuveždića. 

 

Gabrijela Josić čita pjesmu Đure Kuveždića

 

Nakon recitacija učenici su mogli postavljati pitanja piscu pa donosimo dijelove razgovora.

Sara Salatović: Je li vam teško pisati pjesme?

-  Pa,teško mi je zato što ih pišem noću pa to zna potrajati.

Sara Salatović: Zašto pišete noću?

- Zato što mi se ideje zavrti u glavi i onda se to vrti kao kazeta i dok to ne zapišeš ne možeš zaspati.

Sara Salatović: Planirate li napisati još jednu zbirku pjesama?

Pa mislim da ne, zato što je prenaporno, ali nikad se ne zna, ideja uvijek ima.

Marko Dević: Što želite poručiti svojim čitateljima?

-  Želim vam poručiti da što više čitate, zato što čim više čitaš više znaš.

Matija Kuveždić: Zašto pište na narječju i zašto mislite da je to važno?

-  Zato što je to lipo i kad sam slušao starije uvik sam volio kad netko govori na ikavici, narječja su dio nas, mi tu živimo i tako govorimo.

Laura Iskrić:  Kako pronalazite inspiraciju?

Inspiracija dolazi sama od sebe, najvažnije mi je napisati prvu kiticu, kad je napišem onda mi se sve samo nadoveže.

Nikolina Balić:S koliko godina ste počeli pisati?

Počeo sam pisati davno, još 1965. godine godine i onda nisam pisao možda 10 godina ali sam nastavio kad sam malo odrastao.

Nastavnica Senija:Jeste li ikada razmišljali o pisanju proze?

Jesam,puno su me nagovarali...piso sam viceve

Marko Dević:  Idete li na pjesničke susrete?

Idem...bio sam u Đeletovcima, Županji, Đakovu, Gunji, Vrbanji, Lovasu, Babskoj, Vukovaru, Vinkovcima, tamo bude lijepo jer se vidim s prijateljima i čujem što je novo, a i uživamo u pjesmama i pričama koje smo pisali.

 

Pjesma o jeziku koju je Đuro Kuveždić  napisao povodom književnoga susreta

 

Učenice i učenici šestoga razreda

 

Tekst i fotografije: Nikolina Balić, 6.r. i  Ivana Kolarević, 6.r.

 
Osnovna škola Ilača - Banovci