Riječi ponekad bole više od udarca, ali unatoč tome neki ljudi kao da ne mogu biti sretni ako ne muče druge. Ruganje i zadirkivanje među vršanjacima je uobičajena pojava, no nisu svi jednako osjetljivi ni jednako samouvjereni. Neki zbog ruganja pate, osjećaju se manje vrijedno, depresivno te čak razmišljaju o samoubojstvu. U tinejdžerskoj dobi osjećaj prihvaćenosti u društvu najvažnija je stvar na svijetu, a ruganje i ismijavanje nikako ne ide s tim.

Malo šale na nečiji račun je jedna stvar, a zlonamjerno ruganje je nešto posve drugo, no zbog toga se ne isplati gubiti živce i samopouzdanje. Umjesto patnjom i osjećajem izoliranosti na ruganje je najbolje odgovoriti britkom doskočicom, vedrim stavom i, ako zatreba, čak pomalo bahato. Neki ljudi ne znaju stati kada je dosta, pa im to treba pokazati. Ne budi žrtva tuđe potrebe za dokazivanjem, nauči se hrabro suprotstaviti zločestim šalama.