Franjo Hanaman rođen je 30.6.1878.g. u Drenovcima, a umro je 23.1.1941.g. u Zagrebu. Bio je kemijski inženjer i izumitelj. Rodio se kao drugo dijete Gjure Hanamana i Emilije rođ. Mandušić. Školovao se u Brčkom, Zemunu, Beču i Zagrebu. Od malih je nogu pokazivao zanimanje za prirodne i tehničke znanosti. Prof. Ivan Marek probudio je Franji interes za kemiju, a dr. Stanko Plivelić za metematiku i fiziku. Na Tehničkoj visokoj školi upoznaje Alexandera Justa s kojim je i patentirao električnu žarulju s volframovom niti koja je i danas u upotrebi. Oni su nastavili s ispitivanjem Edisonove žarulje koja je mogla svijetliti do 170 sati. Budući da su Hanaman i Just poboljšali žarulju, ona je onda mogla svijetliti više od 400 sati. Dakle, njih su dvojica patentirali električnu žarulju s volframovom niti, ali i sam način dobivanja volframove niti. Kada su 1909. i 1910. prodali svoja prava General Electricu, osigurali su si egzistenciju za čitav život.  Dio toga novca darovao je za izgradnju Zavoda za anorgansku kemijsku tehnologiju i metalurgiju. Uveo je i predmet Metalurgija i Anorganska kemijska tehnologija. Bio je vrlo društven čovjek, omiljen kao praktičar i kao pedagog. Njegova nagla smrt ostavila je veliku prazninu u znanstvenim krugovima Hrvatske, ali i Europe. 

Više o Franji Hanamanu pogledajte na http://www.zupanjac.net/1/index.php/vijesti/3339-jeste-li-znali-franjo-hanaman