2016-10-20 11:24:25 INTERVJU INTERVJU S RUKOMETAŠIMA PPD-a ZAGREB, DOMAGOJEM PAVLOVIĆEM I LEONOM ŠUŠNJOM
Velika nam je čast ovakve vrhunske sportaše ugostiti u našoj školi. Domagoje i Leone, imamo nekoliko pitanja za vas, vaše odgovore objavit ćemo na web stranici naše škole. Znamo da će intervju s vama biti jedan od najčitanijih članaka na web stranici. Zanima nas prvo kako i kada ste se počeli baviti rukometom? Domagoj: Dosta sam se kasno počeo baviti sportom i nisam se mogao odlučiti kojim sportom se baviti – nogometom ili rukometom. Nisam mogao ići u školu i baviti se s dva sporta, pa sam se ipak odlučio za rukomet kad sam imao 11 godina. Leon: Jako sam kasno počeo trenirati rukomet, s 16-17 godina. Gdje ste počeli trenirati i koja je osoba najzaslužnija za vaš početak bavljenja rukometom? Domagoj: Rodom sam iz Ivanić Grada i tu sam počeo trenirati. Najviše je zaslužan moj otac koji me bodrio i podržavao. Leon: Rođen sam u Širokom Brijegu, a sada živim u Novskoj. Najzaslužnija osoba je moj brat i bratov profesor. Brat je rekao profesoru da imam 2 metra i 100 kg i tako sam se počeo baviti rukometom. U kojim ste klubovima igrali, osim u Rukometnom klubu Zagreb? Domagoj: Krenuo sam igrati u Ivanić Gradu, zatim sam se u Dugom Selu zadržao dvije godine. Sada sam u Zagrebu već dvije godine. Leon: Prvo sam igrao u Novskoj, zatim u Moslavini, a sada sam u Zagrebu. Gdje vam je najbolje bilo igrati i zašto? Domagoj: Sigurno u Zagrebu, jer PPD Zagreb pruža najviše što možeš doseći u Hrvatskoj u rukometu. Leon: Isto tako PPD Zagreb, ali i Moslavina će mi ostati u lijepom sjećanju. Kakvi su vaši planovi za reprezentaciju? Domagoj: To ćemo još vidjeti tko će biti pozvan. Bilo bi mi svakako drago da uđem u reprezentaciju. Leon: Nadamo se da ćemo dobro odraditi ovu sezonu te da ćemo biti dobri u igri kako bi nas onda izbornik i pozvao u reprezentaciju. Jeste li dosad imali kakvih ozljeda? Domagoj: Nažalost, imao sam, prije 3 mjeseca operirao sam rame. Leon: Isto tako, imao sam slomljen nos, operaciju tetive i šake. Nažalost, ima pomalo svega u ozljedama. Što bi poručili mladima koji se žele profesionalno baviti rukometom? Domagoj: Samo neka budu uporni i treniraju. Ni odricanje nije teško ako to vole. Leon: Neka postavljaju cilj jako visoko te sa svojim trudom i zalaganjem ostvare što žele. Imate li neku posebnu priču s terena? Domagoj: Kod prvog gostovanja u Bjelorusiju, išao sam na operaciju ramena. Drugi put imao sam trovanje želudca. To je recimo bilo zanimljivo, ali ima dosta zanimljivih priča. Leon: Prošao sam također trovanje u Bjelorusiji. Bar sad znamo što smijemo jesti. Možete li poručiti mladima koliko je i zašto bitno bavljenje sportom? Domagoj: Najbitnije je održavati fizičku aktivnost. Nije važno koji je sport u igri, važno je da djeca i mladi rade na sebi. Leon: Važno je zdravlje te da na taj način stječu i prijatelje i društvo. Kako vam se svidjelo u našoj školi? Domagoj: Super, super. Izvrsna atmosfera. Zabavno, s toliko pozitivnih ljudi koje već dugo nisam vidio. Pozivamo publiku da nas dođu gledati u Arenu i da svojom pozitivom dignu atmosferu. Leon: Bilo je odlično i jako dobro organizirano. Publika je bila super. Također vas pozivam da dođete u Arenu i budete naši vjerni navijači. Hvala vam na odgovorima i strpljenju. Bili ste dragi i izvrsni sugovornici. Marija Novalić i Antonia Šeliš, 6.a |
Osnovna škola Ivana Nepomuka Jemeršića Grubišno Polje |